Propovjednik 2:1-11

Rekao sam svom srcu: »Hajde, iskusi zadovoljstvo! Isprobaj užitak!« No i to je besmisleno. Zaključio sam da je glupo smijati se i da zabava nikome ne čini dobro. Moja me mudrost navodila da pokušam opustiti srce uz vino. Radio sam to da bih iskusio glupost. Želio sam vidjeti ima li u tome nešto dobro za ljude tijekom njihovoga kratkog života. Prihvatio sam se velikih djela. Sagradio sam sebi kuće i podigao vinograde. Napravio sam vrtove i parkove, a u njima posadio sve vrste voćki. Bujne nasade drveća natapao sam vodom iz bazena koje sam napravio za sebe. Kupovao sam robove i ropkinje, a imao sam i robove koji su se rodili u mom domu. Posjedovao sam velika stada goveda, koza i ovaca. Imao sam više nego ijedan kralj u Jeruzalemu prije mene. Nagomilao sam sebi srebro i zlato, prisvojio blago drugih kraljeva i njihovih zemalja. Imao sam pjevače i pjevačice. Uživao sam u društvu svih žena koje bi muškarac mogao poželjeti. Postao sam bogat. Stekao sam više imanja od bilo koga tko je u Jeruzalemu vladao prije mene. No u svemu mi je pomagala moja mudrost. Nisam si uskratio ništa što bi mi oči poželjele, niti jedan užitak. Radovao sam se svemu što sam radio, i to je bila nagrada za moj trud. No tada sam pogledao sve što sam učinio, razmislio o svemu oko čega sam se trudio. Shvatio sam da je sve bilo besmisleno, kao loviti vjetar. Nema nikakve koristi od bilo čega što radimo na ovom svijetu.