Djela 5:1-16

Neki čovjek po imenu Ananija, zajedno sa ženom Safirom, prodao je svoju zemlju. Donio je dio novca i predao ga apostolima, dok je drugi dio zadržao za sebe. Njegova je žena znala za to i složila se s tim. Tada mu je Petar rekao: »Ananija, zašto si dopustio da Sotona zaposjedne tvoje srce tako da slažeš Svetom Duhu i zadržiš dio novca od prodaje zemlje? Prije nego što si je prodao, pripadala je tebi. A nakon što si je prodao, mogao si raditi s tim novcem što si htio. Zašto si tako postupio? Slagao si Bogu, a ne ljudima.« Kad je Ananija to čuo, pao je mrtav, a sve koji su za to čuli obuzeo je silan strah. Mladići su ustali i zamotali tijelo, iznijeli ga i pokopali. Otprilike nakon tri sata ušla je Ananijina žena. Ona nije znala što se dogodilo. Petar joj je rekao: »Reci mi, jeste li za toliko novca prodali polje?« Ona je odgovorila: »Da, za tu svotu.« Tada joj je Petar rekao: »Zašto ste se vas dvoje dogovorili da iskušate Gospodinovog Duha? Pogledaj, oni koji su pokopali tvoga muža stoje pred vratima. I tebe će tako iznijeti.« Istoga trena žena se srušila pred njegove noge i umrla. Mladići su ušli i našli je mrtvu. Iznijeli su je i pokopali pokraj njezinog muža, a cijelu je Crkvu i sve koji su za to čuli obuzeo velik strah. Svi su se vjernici jednodušno okupljali pod Salomonovim trijemom. Apostoli su činili mnoga čudesna djela u narodu. Nitko im se nije usuđivao priključiti, ali narod ih je hvalio. I tako je ipak sve više ljudi, muškaraca i žena, počelo vjerovati u Gospodina i priključivati se vjernicima. Kad je Petar prolazio, ljudi su iznosili svoje bolesnike na ulice. Stavljali su ih na krevete i ležajeve tako da barem njegova sjena padne na njih. Dolazili su i ljudi iz gradova u okolici Jeruzalema i donosili svoje bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bili iscijeljeni.