Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile. Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo.
Čitaj Djela 27
Podijeli
Usporedi sve verzije: Djela 27:16-25
Pohrani stihove, čitaj izvan mreže, gledaj nastavne isječke i još mnogo više!
Početna
Biblija
Planovi
Filmići