Djela 2:5-18

U to su se vrijeme u Jeruzalemu nalazili pobožni Židovi iz svih naroda širom svijeta. Kad su začuli taj zvuk, okupili su se u velikom broju. Svi su bili zbunjeni jer ih je svatko čuo da govore na njegovom jeziku. Svi su se zaprepastili i u čudu govorili: »Nisu li ovi ljudi, što govore, Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje da govore na njegovome materinjem jeziku? Tu su Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, tu su ljudi iz Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima, te Krećani i Arapi. Neki su rodom Židovi, a neki obraćenici na židovstvo. Svi mi čujemo ove ljude kako nam na našem jeziku govore o veličanstvenim Božjim djelima!« Svi su bili zadivljeni i zbunjeni te su zapitkivali jedni druge: »Što ovo znači?« Drugi su pak ismijavali apostole i govorili: »Napili su se mladoga vina.« Tada je Petar ustao, zajedno s ostalom jedanaestoricom, i jakim se glasom obratio narodu: »Braćo Židovi, i svi vi koji živite u Jeruzalemu, dopustite da vam kažem što ovo znači. Pažljivo poslušajte moje riječi! Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite, jer tek je devet sati ujutro. Ovo što vidite jest ono o čemu je govorio prorok Joel: ‘U posljednje dane, kaže Bog, izlit ću svog Duha na sve ljude. Vaši sinovi i kćeri će proricati, vaši će mladići vidjeti vizije, a vaši starci sanjati snove. Da, u te dane izlit ću svog Duha na svoje sluge, muškarce i žene, i oni će proricati.