Djela 2:1-13

Kad je došao dan Pedesetnice, svi su apostoli bili okupljeni na jednome mjestu. Odjednom se s neba začuo zvuk poput jakog vjetra te je ispunio cijelu kuću u kojoj su se nalazili. Ugledali su nešto poput plamenih jezika, koji su se podijelili, i sišli na svakoga od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli govoriti drugim jezicima kako im je Duh dao da govore. U to su se vrijeme u Jeruzalemu nalazili pobožni Židovi iz svih naroda širom svijeta. Kad su začuli taj zvuk, okupili su se u velikom broju. Svi su bili zbunjeni jer ih je svatko čuo da govore na njegovom jeziku. Svi su se zaprepastili i u čudu govorili: »Nisu li ovi ljudi, što govore, Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje da govore na njegovome materinjem jeziku? Tu su Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, tu su ljudi iz Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima, te Krećani i Arapi. Neki su rodom Židovi, a neki obraćenici na židovstvo. Svi mi čujemo ove ljude kako nam na našem jeziku govore o veličanstvenim Božjim djelima!« Svi su bili zadivljeni i zbunjeni te su zapitkivali jedni druge: »Što ovo znači?« Drugi su pak ismijavali apostole i govorili: »Napili su se mladoga vina.«