U Cezareji je živio čovjek koji se zvao Kornelije, vojni zapovjednik u takozvanoj Italskoj postrojbi. On je bio pobožan čovjek i predan Bogu, kao i svi koji su živjeli u njegovoj kući. Velikodušno je davao milostinju siromašnima i stalno se molio Bogu. Jednoga dana, oko tri sata poslije podne, imao je viziju u kojoj je jasno vidio kako mu dolazi Božji anđeo i zove ga: »Kornelije!«
Kornelije se sa strahom zagledao u anđela i upitao ga: »Što želiš, Gospodine?«
A anđeo mu je rekao: »Tvoje molitve i milostinje doprle su do Boga i on te se sjetio. Pošalji sada ljude u Jopu neka dovedu čovjeka po imenu Šimun, zvanog Petar. On je odsjeo kod drugoga Šimuna, kožara, čija je kuća na obali.« Kad je anđeo otišao, Kornelije je pozvao dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od svojih pomoćnika. Ispričao im je sve što se dogodilo i poslao ih u Jopu.
Sutradan, oko podne, dok su još bili na putu prema gradu, Petar se popeo na krov da se pomoli. Ogladnio je i htio nešto pojesti. Dok su u kući spremali jelo, Petar je imao viđenje. Ugledao je kako se Nebo otvara, a nešto poput velike plahte spušta se na zemlju. Plahta je bila pridržavana za sva četiri kraja. U njoj su se nalazile svakojake životinje, uključujući gmazove i ptice. Zatim mu je glas rekao: »Ustani, Petre, kolji i jedi!«
Petar je odgovorio: »To nikako, Gospodine! Ja nikada nisam pojeo ništa okaljano ili nečisto.«
A glas mu se i drugi put obratio: »Ne smatraj nečistim ono što je Bog proglasio čistim.« To se ponovilo triput. Onda je odjednom sve vraćeno na nebo.
Petar je razmišljao što bi ta vizija mogla značiti. A glasnici, koje je poslao Kornelije, raspitali su se gdje se nalazi Šimunova kuća i već su stajali na njezinim vratima. Zovnuli su i pitali boravi li Šimun, zvani Petar, u toj kući.
Dok je Petar još razmišljao o onome što je vidio, Duh mu je rekao: »Slušaj, trojica te traže. Ustani, siđi i pođi s njima bez oklijevanja jer sam ih ja poslao.« Petar je sišao i rekao im: »Ja sam onaj kojeg tražite. Zašto ste došli?«
Oni su mu odgovorili: »Poslao nas je zapovjednik Kornelije. On je pravedan i pobožan čovjek; sav ga židovski narod cijeni. Sveti mu je anđeo rekao da te pozove u svoju kuću i da posluša što mu imaš reći.« Petar ih je pozvao u kuću i gostoljubivo ih primio. Sutradan se spremio i pošao s njima, a s njim su pošla i neka braća iz Jope.
Dan nakon toga stigli su u Cezareju. Kornelije ih je već čekao, zajedno s rođacima i bliskim prijateljima koje je pozvao k sebi. Čim je Petar zakoračio u kuću, Kornelije mu je izašao u susret. Bacio mu se pred noge da mu iskaže poštovanje. No Petar ga je podigao i rekao mu: »Ustani, jer i ja sam samo čovjek.« U razgovoru s Kornelijem Petar je ušao i našao okupljeno mnoštvo te im rekao: »Vi znate da Židovu Zakon ne dopušta da se druži s nežidovom ili da ulazi u njegovu kuću. Ali meni je Bog pokazao da nikoga ne smatram okaljanim niti nečistim. Zato sam došao bez protivljenja čim sam bio pozvan. Sad mi recite, zašto ste poslali po mene?«
Na to je Kornelije odgovorio: »Prije četiri dana, u ovo isto vrijeme, u tri sata popodne, bio sam u kući i molio. Odjednom je neki čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene i rekao: ‘Kornelije, Bog je čuo tvoju molitvu i zapamtio tvoju pomoć siromašnima. Stoga, pošalji nekoga u Jopu da pozove Šimuna zvanog Petar da dođe. On je odsjeo u kući Šimuna kožara na obali.’ Odmah sam poslao po tebe i dobro je što si došao. Sada svi ovdje stojimo pred Bogom da poslušamo sve što ti je Gospodin zapovjedio da nam kažeš.«
Tada je Petar počeo govoriti: »Sada zaista razumijem da Bog ne pravi razliku među ljudima. Vidim da iz svakog naroda prihvaća onoga koji ga štuje i čini što je pravedno. To je poruka koju je Bog poslao izraelskom narodu, poruka Radosne vijesti o miru po Isusu Kristu, koji je Gospodar svim ljudima. Znate za događaje koji su se zbili širom Judeje. Sve je počelo u Galileji, nakon što je Ivan propovijedao krštenje. Čuli ste o Isusu iz Nazareta kojeg je Bog ispunio Svetim Duhom i silom. Isus je išao uokolo čineći dobro i ozdravljajući sve koje je đavao držao potlačene, a Bog je bio s njim. Mi smo vidjeli sve što je učinio u Judeji i u Jeruzalemu, a oni su ga ubili pribivši ga na križ. Ali Bog ga je trećeg dana podigao iz mrtvih i učinio da se ukaže ljudima. Nisu ga vidjeli svi, nego samo svjedoci koje je Bog još prije bio odabrao. Mi smo ti koje je odabrao, mi smo jeli i pili s njim nakon njegovog uskrsnuća. A on nam je zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo da je on taj kojeg je Bog odredio da sudi živima i mrtvima. Svi proroci govore o njemu i o tome da svatko tko u njega vjeruje, prima oproštenje grijeha po njegovom imenu.«
Dok je Petar još govorio te riječi, Sveti Duh spustio se na sve koji su slušali poruku. Vjernici Židovi, koji su došli s Petrom, ostali su zapanjeni kad su vidjeli da je Bog dao dar Svetog Duha i onima koji nisu Židovi. Sad su, naime, i njih čuli kako govore drugim jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar rekao: »Ovi su ljudi primili Svetog Duha isto kao i mi. Može li im itko uskratiti da se krste u vodi?« I naredio im je da se krste u ime Isusa Krista. Oni su ga tada zamolili da ostane s njima još nekoliko dana.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
