Samuel 2 21:1-22

Dok je David bio kralj, tri je godine zaredom u zemlji vladala glad. David se pomolio BOGU, a on je odgovorio: »Šaulova je obitelj kriva za prolijevanje krvi i smrt Gibeonaca.« Stoga, kralj je pozvao Gibeonce i razgovarao s njima. Gibeonci, naime, nisu bili Izraelci, već skupina Amorejaca koji su opstali među Izraelcima. Izraelci su se zakleli Gibeoncima da im neće nauditi, ali ih je Šaul ipak progonio u svojoj revnosti za narode Izraela i Jude. David je upitao Gibeonce: »Što mogu učiniti za vas? Kako se mogu iskupiti da biste blagoslovili Božji narod?« Gibeonci su odgovorili: »Ne tražimo od Šaula i njegove obitelji srebro i zlato, niti tražimo smrt ikoga u Izraelu.« »Što onda želite da učinim za vas?« upita David. Odgovorili su mu: »Šaul je bio taj koji nas je progonio i pokušavao istrijebiti u cijelome Izraelu. Bio je Božji izabranik. Izruči nam sedmoricu njegovih sinova, a mi ćemo njihova tijela javno izložiti pred BOGOM u Šaulovom Gibeonu.« Kralj je obećao: »Predat ću vam Šaulove sinove.« Kralj je poštedio Jonatanovog sina Mefibošeta, Šaulovog unuka. Poštedio ga je zbog zakletve BOGU koja ga je vezivala s Jonatanom. Gibeoncima je predao Armonija i Mefibošeta, sinove Šaula i Ajine kćeri Rispe. Predao je također petoricu sinova Šaulove kćeri Merabe i Adriela, sina Barzilaja iz Mehole. Gibeonci su ih pogubili i tijela im izložili na vrhu brda pred BOGOM. Zajedno su ubijeni u prvim danima žetve, baš kad se počinjao pobirati ječam. Rispa, Ajina kći, uzela je tkaninu za žalovanje i prostrla je na jednoj stijeni. Ondje je čuvala mrtva tijela od početka žetve pa sve dok s neba nije pala kiša. Danju ih je čuvala od ptica, a noću od divljih životinja. David je čuo što čini Ajina kći Rispa, nekadašnja Šaulova supruga ropkinja. Od stanovnika Jabeša u Gileadu preuzeo je Šaulove i Jonatanove kosti. Nakon njihove pogibije na gori Gilboa, glavari Jabeša su u Gilead potajno odnijeli njihova mrtva tijela, koja su Filistejci bili javno izložili na trgu u Bet Šanu. David je sakupio i spalio Šaulove i Jonatanove kosti, kao i tijela sedmorice ubijenih Šaulovih potomaka. Prema kraljevoj zapovijedi, sve je pokopano u grobnici Šaulovog oca Kiša u Seli, u Benjaminovoj zemlji. Nakon toga, BOG je ponovo slušao molitve ljudi u toj zemlji. Ponovo je izbio rat između Filistejaca i Izraelaca. David se borio uz svoje ljude protiv Filistejaca i u borbi se jako iscrpio. Išbi Benob, ratnik posvećen bogu Rafi, imao je brončano koplje teško tri kilograma. Bio je naoružan novim mačem i uvjeren da će ubiti Davida. No Davidu je u pomoć priskočio Abišaj, Serujin sin, koji je napao Filistejca i ubio ga. Tada su se ljudi zakleli Davidu: »Više ne smiješ riskirati svoj život jer o tebi ovisi budućnost Izraela!« Poslije se povela bitka s Filistejcima u Gobu. Hušanin Sibekaj ubio je Safa, još jednoga filistejskog vojnika koji je bio sljedbenik boga Rafe. U drugoj bitci s Filistejcima kod Goba, Elhanan iz Betlehema, sin Jair Oregima, ubio je Lahmija, brata Golijata iz Gata. Držak njegovog koplja bio je velik kao tkalačko vratilo. U bitci pored Gata Izraelci su se borili protiv jednoga divovskog ratnika koji je ukupno imao dvadeset i četiri prsta — po šest prstiju na svakoj ruci i nozi. I on je bio sljedbenik boga Rafe. Izazivao je Izraelce i ismijavao ih. No ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Šimeja. Sva ova četvorica filistejskih ratnika bila su sljedbenici boga Rafe iz Gata. Sve su ih pobili David i njegovi ljudi.