Kraljevi 2 19:1-37

Kad je kralj Ezekija to čuo, razderao je odjeću na sebi. Obukao je na sebe tkaninu za žalovanje i otišao u BOŽJI Hram. A proroku Izaiji, Amosovom sinu, poslao je Elijakima, koji je bio upravitelj dvora, tajnika Šebnu i vrhovne svećenike. Bili su odjeveni u tkaninu za žalovanje. Prenijeli su Ezekijinu poruku: »Ovo je dan nevolje, kazne i sramote. Slabi smo poput žene koja treba roditi, a nema snage za rađanje. Možda je tvoj BOG čuo sve što je rekao vojni zapovjednik, kojeg je njegov gospodar, kralj Asirije, poslao da se izruguje živome Bogu. Možda će ga kazniti zbog tih riječi. Stoga, uputi svoje molitve za ostatak naroda koji je preživio.« Službenici kralja Ezekije otišli su k Izaiji. Izaija im je rekao da prenesu poruku svome gospodaru: »Ovako govori BOG: Ne boj se zbog riječi kojima je službenik asirskoga kralja hulio na mene. Pazi! Poslat ću mu jednog duha pa će čuti glasine zbog kojih će se vratiti u svoju zemlju. Učinit ću da ondje pogine od mača.« Zapovjednik je čuo da je kralj Asirije napustio Lakiš te se odlučio vratiti, a kralj je krenuo u opsadu Libne. Kralj Asirije dočuo je da Tirhaka, kralj Kuša, kreće u rat protiv njega. Ponovo je poslao glasnike Ezekiji, zapovjedivši: »Kažite judejskom kralju Ezekiji: Nemoj dopustiti da te tvoj Bog, na koga se oslanjaš, zavara kad ti obećava da Jeruzalem neće pripasti asirskom kralju. Sigurno si čuo kako su asirski kraljevi potpuno uništili sve zemlje. Zar stvarno misliš da ćete se vi spasiti? Jesu li bogovi zaštitili narode Gozana, Harana, Resefa i Edenaca u Tel Asaru, narode koje su pokorili moji preci? Gdje je kralj Hamata ili Arpada, kralj Sefarvaima, Hene ili Ive?« Ezekija je preuzeo pismo od glasnika i pročitao ga. Potom je otišao u BOŽJI Hram i položio pismo pred BOGA. Ezekija je molio pred BOGOM: »O BOŽE Izraelov, koji kraljuješ nad krilatim bićima! Ti si jedini Bog koji vlada nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju. Primakni svoje uho, BOŽE, i poslušaj. Otvori svoje oči, BOŽE, i pogledaj! Poslušaj Sanheribove riječi kojima izruguje živog Boga. Istina je, BOŽE, da su asirski kraljevi uništili sve te narode i njihove zemlje. Bacili su njihove bogove u vatru. No to i nisu bili bogovi, već djela ljudskih ruku od drva i kamena. Zato su i uništeni. O BOŽE naš, molim te, spasi nas sad od asirskoga kralja, da bi sva kraljevstva na zemlji spoznala da si ti jedini Bog.« Tada je Izaija, Amosov sin, poslao poruku Ezekiji da je Izraelov BOG čuo njegovu molitvu u vezi Sanheriba, kralja Asirije. Ovo BOG kaže protiv Sanheriba: »Prezire te, ismijava te djevičanska kći sionska. Iza leđa ti glavom odmahuje kći jeruzalemska. Koga si to izrugivao i vrijeđao? Na koga si glas podizao i bahato se uznosio? Protiv Svetog u Izraelu! Porukama svojih glasnika Boga si izrugivao. Govorio si: ‘Mnoštvom bojnih kola popeo sam se na vrhove planina, na najviše vrhunce Libanona. Posjekao sam najviše cedrove porušio najljepše borove. Prodro sam do najdaljih krajeva zemlje, u njene najgušće šume. Kopao sam bunare u stranim zemljama i svuda nalazio pitku vodu. Pod koracima moje silne vojske isušila su se korita egipatskih rijeka.’ Sanheribe, nisi li čuo, što sam davno odredio? Od početka sam naumio ono što sad ostvarujem: ja sam ti pustio da utvrđene gradove razoriš u gomile ruševina. Njihovi su stanovnici iznemogli, zbunjeni i posramljeni. Postali su kao biljke u polju, kao mladi izdanci, kao trava na krovovima, što se osuši prije nego što naraste. No ja znam gdje si i što radiš, znam kad krećeš i kad se vraćaš, znam kako bjesniš protiv mene. Da, bjesnio si protiv mene. Čuo sam za tvoju bahatost. Zato ću staviti svoju kuku u tvoj nos i svoje uzde u tvoja usta. Vratit ću te putem kojim si došao.« »A ovo će biti znak za tebe, Ezekija: Ove ćete godine jesti ono što samo iznikne i dogodine ono što zemlja sama donese. Tek u trećoj godini sijat ćete i žeti, saditi vinograde i jesti njihov urod. A oni koji preostanu od naroda Jude, opet će pustiti korijenje u dubinu i donijeti plod u visinu. Iz Jeruzalema izaći će ostatak naroda, skupina preživjelih sa gore Sion. Sve zbog odlučnosti BOGA Svevladara.« »A o kralju Asirije ovako govori BOG: ‘Neće ući u ovaj grad niti ovamo strijele odapinjati. Svoje štitove neće podizati, niti opsadne nasipe graditi. Istim putem kojim je došao, njime će se i vratiti. I više neće dolaziti u ovaj grad, govorim ja, BOG. Ja ću ga braniti i sačuvati, zbog sebe i zbog mog sluge Davida.’« Te je noći BOŽJI anđeo pogubio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u asirskom taboru. Kad su preživjeli ujutro ustali, posvuda su oko njih ležali leševi. Tada se asirski kralj Sanherib povukao, vratio u Ninivu i ostao ondje. Jednom kad se klanjao u hramu svog boga Nisroka, mačem su ga pogubili njegovi sinovi Adramelek i Sareser te pobjegli u zemlju Ararat. Njegov je sin Esar Hadon postao novi asirski kralj.