Kraljevi 2 13:1-25

U dvadeset i trećoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, kralj Izraela postao je Joahaz, Jehuov sin. Vladao je u Samariji sedamnaest godina. Činio je zlo pred BOGOM. Povodio se za grijesima Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce. Nije htio prestati griješiti. Zato se BOG jako razljutio na Izrael. Dugo su vremena bili pod vlašću aramejskoga kralja Hazaela i njegovog sina Ben Hadada. Tada je Joahaz molio BOGA za milost. BOG ga je saslušao jer je vidio kako aramejski kralj okrutno ugnjetava Izraelce. Stoga, BOG je poslao Izraelcima čovjeka koji će ih spasiti te su se oslobodili aramejske vlasti. Izraelci su sad mogli mirno živjeti u svojim domovima, kao i prije. Ipak, nisu se odrekli grijeha Jeroboamove obitelji, na koje je Jeroboam navodio Izraelce, već su i dalje ustrajali u njima. Zadržali su kipove božice Ašere u Samariji. Joahazu od vojske nije preostalo ništa osim pedesetorica konjanika, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka. Uništio ih je aramejski kralj. Satrao ih je tako da su se razletjeli kao prašina na vjetru. Ostala Joahazova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Joahaz je nakon smrti sahranjen u Samariji, a njegov je sin Joaš postao sljedeći kralj. U trideset i sedmoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, u Samariji je nad Izraelom zavladao Joaš, Joahazov sin. Vladao je sljedećih šesnaest godina. I on je činio zlo pred BOGOM. Nije odustajao od grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce, već je u njima ustrajao. Ostala Joaševa djela, sve što je činio, kao i njegova odvažnost u borbi protiv judejskoga kralja Amasije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Joaš je umro, a na prijestolju ga je naslijedio sin Jeroboam. Sahranjen je u Samariji, pored drugih izraelskih kraljeva. Elizej se razbolio, od čega je kasnije i umro. Izraelski ga je kralj Joaš otišao vidjeti prije smrti pa je pred njim glasno plakao: »Oče moj! Oče moj! Kola i konjanici Izraelovi!« Elizej mu je rekao: »Uzmi lûk i strijele«. I kralj ih je uzeo. »Napni lûk«, nastavio je Elizej. Kad je kralj napeo lûk, Elizej je položio svoje ruke na njegove. Rekao mu je: »Otvori prozor koji gleda na istok«. I kralj je otvorio prozor. »Odapni strijelu!« rekao je tada Elizej. I kralj je odapeo strijelu. »Božja strijela pobjede, strijela pobjede nad Aramom!« govorio je Elizej kralju. »Borit ćeš se s Aramejcima u gradu Afeku, sve dok ih potpuno ne potučeš.« Zatim je prorok rekao: »Primi strijele«. I kralj ih je primio. Tada je zapovjedio izraelskom kralju: »Udari njima o zemlju.« Kralj je udario o zemlju tri puta pa stao. Božji se čovjek razljutio na njega: »Trebao si udariti pet ili šest puta. Tada bi sasvim porazio Aramejce i dokrajčio ih. Ovako ćeš ih poraziti samo tri puta.« Elizej je umro pa su ga sahranili. U to su vrijeme pljačkaši iz zemlje Moab svakog proljeća upadali u zemlju. Jednom su neki Izraelci sahranjivali tijelo mrtvog čovjeka. Iznenada su ugledali skupinu pljačkaša pa su tijelo bacili u Elizejev grob. U trenutku kad je mrtvac dotaknuo Elizejeve kosti, oživio je i stao na noge. Aramejski je kralj Hazael ugnjetavao Izrael cijelo vrijeme tijekom Joahazove vladavine. No BOG je bio milostiv Izraelcima, sažalio se nad njima i stao na njihovu stranu, sve zbog svog saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Zato ih nije uništio. Nikada ih nije potpuno odbacio. Nakon što je aramejski kralj Hazael umro, njegov je sin Ben Hadad postao kralj. Joaš, Joahazov sin, uspio je od Ben Hadada, Hazaelovog sina, povratiti gradove koje je on u borbi oduzeo njegovom ocu Joahazu. Joaš je pobijedio tri puta i vratio izraelske gradove.