Kraljevi 2 10:1-36

U Samariji su živjela sedamdesetorica muških potomaka Ahabove obitelji. Jehu je poslao pisma poglavarima grada Jezreela, starješinama i skrbnicima Ahabovih nasljednika u Samariji. Pisao im je: »Potomci vašega gospodara su s vama, imate kola i konje, dobro utvrđeni grad i oružje. Stoga, čim dobijete ovo pismo, izaberite najboljeg i najdostojnijeg od Ahabovih potomaka i okrunite ga za kralja. Potom budite spremni boriti se za kraljevsku obitelj.« Oni su se strašno uplašili. Govorili su: »Dvojica kraljeva nisu mogla zaustaviti Jehua. Kako li ćemo mu se tek mi suprotstaviti?« Upravitelj palače, zapovjednik grada, starješine i staratelji poslali su Jehuu poruku: »Tvoje smo sluge i učinit ćemo sve što nam zapovjediš. Nikog nećemo proglašavati kraljem. Učini onako kako misliš da je najbolje.« Jehu im je tada napisao drugo pismo u kojem je stajalo: »Ako ste na mojoj strani i spremni ste mi se pokoriti, do sutra u ovo vrijeme dođite k meni u Jezreel s glavama potomaka vašega gospodara.« Sedamdesetorica kraljevih potomaka bili su na skrbi i odgoju kod vodećih ljudi iz grada. Kad je stiglo ovo pismo, pobijena su sva sedamdesetorica. Poglavari su stavili njihove glave u košare i sve poslali Jehuu u Jezreel. Kad je glasnik dojavio Jehuu da su donesene glave kraljevih potomaka, ovaj je zapovjedio: »Složite ih do sutra u dvije hrpe kod gradskih vrata.« Ujutro je Jehu izašao, stao pred narod i svima rekao: »Vi ste nedužni. Ja sam smislio urotu protiv svoga gospodara i ubio ga. No tko je ubio sve njegove potomke? Vi ste ih ubili. Znajte, dakle, da se neće izjaloviti ni jedna riječ koju je BOG izrekao protiv Ahabove obitelji. Jer, BOG je učinio ono što je obećao preko svoga sluge Ilije.« Tada je Jehu pobio sve koji su još preostali od Ahabove obitelji u Jezreelu, sve Ahabove utjecajne ljude, bliske prijatelje i svećenike. Nikog od njih nije ostavio na životu. Jehu je napustio Jezreel i krenuo u Samariju. Na putu, pored pastirskog mjesta Bet Ekeda, sreo je rođake judejskoga kralja Ahazije. Pitao ih je: »Tko ste vi?« Odgovorili su: »Rođaci smo judejskoga kralja Ahazije i došli smo u posjet obitelji kralja i kraljice majke.« »Uhvatite ih žive!« zapovjedio je Jehu. Pohvatali su svih četrdeset i dvojicu te ih ubili na pojilištu kod Bet Ekeda. Ni jednoga nisu ostavili na životu. Kad je Jehu otišao odande, sreo je Jonadaba, Rekabovog sina, koji mu je dolazio ususret. Pozdravio ga je i upitao: »Jesi li mi vjeran svim srcem, kao ja tebi?« »Jesam«, odgovorio je Jonadab. »Ako je tako«, kaže Jehu, »pruži mi ruku.« Pružio mu je ruku, a Jehu mu je pomogao da se popne do njega u kola. Rekao je: »Dođi sa mnom da vidiš moju revnost za BOGA.« I povezao ga je svojim kolima. Kad je stigao u Samariju, Jehu je pobio sve koji su još ondje preostali od Ahabove obitelji. Sve ih je uništio, kao što je BOG bio objavio po Iliji. Jehu je okupio sav narod i objavio: »Ahab je premalo štovao Baala, ali Jehu će ga štovati više. Pozovite mi stoga sve Baalove proroke, sve njegove štovatelje i svećenike. Neka nitko ne izostane jer želim Baalu prinijeti veliku žrtvu. Tko ne dođe, neće ostati među živima.« No Jehu je smislio prijevaru kako bi uništio sve štovatelje Baala. Zapovjedio je: »Sazovite sveti skup u čast Baalu.« I bilo je proglašeno svečano okupljanje. Jehu je odaslao poziv po cijelome Izraelu. Okupili su se svi Baalovi štovatelji. Ni jedan nije izostao. Ulazili su u Baalov hram, sve dok se nije ispunio od jednog do drugog kraja. Jehu se obratio čuvaru odjeće: »Donesi odore za sve Baalove štovatelje.« I on je donio odore. Tada je Jehu ušao u Baalov hram s Jonadabom, Rekabovim sinom, te je rekao Baalovim štovateljima: »Pogledajte oko sebe, da među vama možda nema BOŽJIH slugu, već da su ovdje samo Baalovi štovatelji.« Baalovi su štovatelji ušli u hram da bi prinosili žrtve i paljenice. Jehu je vani postavio osamdesetoricu ljudi i ovako ih upozorio: »Ako koji od vas pusti da pobjegne ijedan od ovih ljudi, koje vam predajem u ruke, platit ćete svojim životom.« Čim je Jehu završio s prinošenjem žrtava i paljenica, zapovjedio je stražarima i zapovjednicima: »Uđite i pobijte ih! Ne dajte nikom da pobjegne!« Pogubili su ih mačevima. Potom su stražari i zapovjednici izbacili leševe te ušli u unutrašnje svetište Baalovog hrama. Iznijeli su posvećeno kamenje i bacili ga u vatru. Razbili su Baalov stup i porušili cijeli hram. Od bivšega su hrama napravili javni nužnik koji se i danas koristi. Tako je Jehu iskorijenio štovanje Baala iz Izraela. No Jehu se nije odrekao grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je kvario čitav Izrael. Zlatna telad i dalje je stajala u Betelu i Danu. BOG je rekao Jehuu: »Činio si ono što smatram ispravnim. Uništio si Ahabovu obitelj, kao što sam htio. Zato će tvoji potomci sjediti na izraelskom prijestolju sve do četvrtog naraštaja.« No Jehu nije pazio da svim srcem drži zakon Izraelovog BOGA, nije se odrekao Jeroboamovih grijeha, kojima je kvario Izrael. U to je vrijeme BOG počeo otkidati dijelove Izraela i davati ih drugim narodima. Aramejski je kralj Hazael porazio Izraelce na cijelome području Izraela: na istoku od rijeke Jordan sve do grada Aroera uz rijeku Arnon. Bile su to zemlje Gilead i Bašan, s područjima koja su pripadala Gadovom, Rubenovom i Manašeovom plemenu. Ostala Jehuova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Kad je Jehu umro, sahranjen je u Samariji. Njegov je sin Joahaz postao sljedeći kralj. Jehu je dvadeset i osam godina vladao Izraelom u Samariji.