Korinćanima 2 8:1-15

Braćo i sestre, sada bismo željeli da znate što je Božja milost učinila crkvama u Makedoniji. Iako su ozbiljno iskušane u nevoljama, njihova je velika radost urodila darežljivošću unatoč njihovoj velikoj neimaštini. Mogu posvjedočiti da su dali onoliko koliko su mogli, čak i iznad svojih mogućnosti, i to po svojoj slobodnoj volji. Nekoliko su nas puta molili i navaljivali da sudjeluju u tom skupljanju za Božje ljude. Dali su i više nego što smo se mogli nadati. Dali su sami sebe najprije Gospodinu — jer je to Božja volja — a onda nama. Zato smo i molili Tita da, kao što je počeo, tako i završi za vas taj čin milosti. Međutim, kao što obilujete svime: vjerom, govorom, znanjem, istinskom željom da pomognete i ljubavlju prema nama, obilujte i u milosti davanja. Ne govorim vam ovo kao zapovijed, nego govoreći vam o tuđoj gorljivosti, iskušavam iskrenost vaše ljubavi. Znate za dobrotu koju je pokazao naš Gospodin Isus Krist time što je zbog vas postao siromašan, iako je bio bogat, da biste po njegovom siromaštvu vi postali bogati. Evo što mislim da biste trebali učiniti: prošle ste godine bili prvi koji su željeli dati i koji su dali darove za Božje ljude. Zato dovršite sada to davanje! Kao što ste bili spremni i željeli dati, tako sada spremno dovršite taj zadatak prema mogućnostima. Jer, ako ste spremni dati, taj će dar biti prihvatljiv na temelju onoga što posjedujete, a ne onoga što ne posjedujete. Nije nam namjera da za druge bude pomoć što bi za vas bilo opterećenje. Ne, nego se radi o jednakosti. Namjera nam je da vaše obilje zadovolji njihove trenutačne potrebe, da bi kasnije njihovo obilje moglo zadovoljiti vaše potrebe. Tako će se postići jednakost. Kao što piše u Svetom pismu