Samuel 1 18:1-16

Nakon Davidovog razgovora sa Šaulom, Jonatan je osjetio snažnu povezanost s Davidom. Zavolio ga je kao samoga sebe. Od toga je dana Šaul držao Davida pokraj sebe i nije ga puštao da se vrati u očevu kuću. A Jonatan je sklopio savez s Davidom jer ga je volio kao samoga sebe. Skinuo je cijelu svoju ratnu opremu i dao je Davidu, dao mu je svoj oklop, mač, lûk i pojas. Šaul je svuda slao Davida, a on je uspješno izvršavao svaki zadatak. Stoga mu je dao da zapovijeda vojskom. Sav je narod volio Davida, čak i Šaulove sluge. Kad su se vojnici vraćali kući iz bitke s Filistejcima, u svim su ih izraelskim gradovima dočekivale žene. Radosno su pjevale i plesale, uz svirku tamburina i lira. Slavile su i pjevale: »Šaul je pobio na tisuće, a David na desetke tisuća.« Šaulu se nije svidjela pjesma i jako se razljutio. »Davidu su pripisale desetke tisuća«, mislio je, »a meni samo tisuće. Još malo pa će mu dati i kraljevstvo!« Od toga je dana Šaul sumnjičavo promatrao Davida. Sljedećeg je dana Šaula obuzeo zao duh poslan od Boga. Šaul je ludovao po kući, a David je kao i obično svirao harfu. Šaul je u ruci držao koplje. Bacio je koplje dva puta, misleći: »Pribit ću Davida za zid.« No David se oba puta izmaknuo. BOG je napustio Šaula, a bio je uz Davida. Zato se Šaul bojao Davida. Udaljio ga je od sebe. Postavio ga je za zapovjednika nad postrojbom od tisuću vojnika pa je David odlazio i vraćao se sa svojim ljudima iz ratnih pohoda. U svemu je bio uspješan jer je BOG bio uz njega. Šaul je vidio njegov uspjeh i sve je više strahovao od njega. No cijeli Izrael i Juda voljeli su Davida jer ih je vodio u ratnim pohodima.