Kralj David je rekao okupljenim Izraelcima:
Bog je izabrao mojeg sina Salomona. No on je mlad i neiskusan, a taj je posao vrlo važan. Jer, ova kuća nije za ljude, nego za BOGA. Sve što sam mogao pripremiti za Hram svog Boga, pripremio sam u izobilju — zlato za zlatne predmete, srebro za srebrne, broncu za brončane, željezo za željezne i drvo za drvene. Pripremio sam i oniks za oblaganje, pločice za mozaik, šareno drago kamenje te razne vrste kamena i mramora. Osim toga, u svojoj odanosti Hramu svog Boga, sad dajem i svoje zlato i srebro njemu za Hram. To je povrh onoga što sam već pripremio za ovaj sveti Hram. To je više od sto tona zlata iz Ofira i gotovo dvjesto četrdeset tona pročišćenog srebra, koji će poslužiti za oblaganje zidova hramskih zgrada, za zlatne i srebrne predmete i za sve ono što trebaju napraviti zanatlije. A sad, tko je od vas danas spreman dati dobrovoljni prilog za BOGA?
Tada su poglavari obitelji, poglavari izraelskih plemena, zapovjednici nad tisućama i zapovjednici nad stotinama te službenici zaduženi za kraljeve poslove dali svoje dobrovoljne priloge. Za radove na Božjem Hramu dali su 170 tona zlata i 10.000 zlatnika, 340 tona srebra, 612 tona bronce i 3.400 tona željeza. Tko je imao dragog kamenja, dao ga je u riznicu BOŽJEGA Hrama koju je čuvao Geršonovac Jehiel.
Narod je dobrovoljno i od sveg srca davao priloge i veselio se. I kralj David se jako veselio.
David je blagoslovio BOGA pred svima okupljenima:
Blagoslovljen bio zauvijek, BOŽE,
Bože našeg pretka Izraela.
BOŽE, tvoja je veličina i moć i slava i veličanstvo i sjaj,
jer je tvoje sve na nebu i na zemlji.
BOŽE, tvoje je kraljevstvo.
Ti si uzvišen kao glava svemu.
Od tebe dolaze bogatstvo i čast, ti si vladar nad svime.
U tvojoj je ruci snaga i moć da sve uzdigneš i ojačaš.
Bože naš, sada ti zahvaljujemo
i slavimo tvoje slavno ime.
Ali tko sam ja, tko je moj narod,
da možemo dati toliko dragovoljnih priloga?
Sve dolazi od tebe,
a mi ti dajemo samo ono što smo dobili iz tvoje ruke.
Mi smo samo pred tobom stranci,
kao što su bili i svi naši preci.
Naši su dani na zemlji kao sjena
i u tome nemamo nade.
BOŽE naš, ovo obilje, koje smo spremili
da podignemo Hram za tvoje sveto ime,
sve je to iz tvoje ruke
i sve tebi pripada.
Znam, Bože moj, da ti gledaš kakvo je srce
i da ti je milo poštenje.
Sve sam ti ovo dao dragovoljno i iskreno.
A sad sam s radošću gledao
kako te dragovoljno daruje narod koji je ovdje.
BOŽE naših predaka
Abrahama, Izaka i Izraela,
održi zauvijek ovu želju u srcu svog naroda
i učvrsti im srce u odanosti tebi.
I daj mom sinu Salomonu
da se svim srcem drži tvojih zapovijedi, propisa i uredbi,
i da sve učini kako bi izgradio ovo zdanje za koje sam sve pripremio.
Tada je David rekao cijeloj zajednici: »Blagoslovite svog BOGA.« I svi su blagoslovili BOGA svojih predaka. Duboko su se poklonili i spustili do zemlje pred BOGOM i pred kraljem.