Filipljanima 2:1-18

Ako li, dakle, postoji kakva utjeha u Kristu, ako li kakva okrepa ljubavi, ako li kakvo zajedništvo Duha, ako li kakve srdačnosti i milosrđa, upotpunite moju radost tako da budete istog mišljenja, imajući istu ljubav, budite složni, jedne misli! Ništa ne činite u svadljivosti ili ispraznoj slavi, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga boljima od sebe! Ne gledajte samo svaki na svoje nego i na ono što je drugih! Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu, koji premda je bio u obličju Božjem, nije smatrao krađom što je jednak Bogu, nego je sâm sebe učinio neuglednim i uzeo obličje sluge te postao sličan ljudima. I našao se oblikom kao čovjek, ponizio je sâm sebe i postao poslušan do smrti, i to smrti na križu. Zato ga je Bog i preuzvisio i dao mu ime koje je iznad svakoga imena, da se na Isusovo ime prigne svako koljeno onih nebeskih, i zemaljskih i podzemaljskih, i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca. Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek bili poslušni, ne samo u mojoj nazočnosti nego mnogo više sada u mojoj odsutnosti, sa strahom i drhtanjem razrađujte svoje spasenje. Jer je Bog onaj koji po svojoj dobronamjernosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja da budete besprijekorni i bezazleni sinovi Božji bez prijekora usred izobličenog i izopačenog naroda, u kojem svijetlite kao svjetla u svijetu, držeći riječ života, da se mogu radovati na dan Kristov, što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio. Štoviše, ako sam bio prinesen na žrtvu i službu vaše vjere, veselim se i radujem sa svima vama. A i vi isto tako budite sretni i radujte se sa mnom!