Ali se dogodilo da kad je Sanbalat čuo da mi gradimo zid, razgnjevio se i jako ražestio te je izrugivao Židove.
Zatim je govorio pred svojom braćom i samarijanskom vojskom te je upitao: “Što rade ovi nemoćni Židovi? Zar hoće utvrditi same sebe? Zar hoće žrtvovati? Zar hoće sve završiti u jedan dan? Zar hoće iz hrpe krša vratiti u život kamenje koje je spaljeno?”
A Tobija, Amonac je bio uz njega te je rekao: “Baš to što oni grade, ako li im se neka lisica popne, čak će i ona srušiti njihove kamene zidine.”
Čuj, Bože naš, zato što smo prezreni! Okreni njihove poruge na njihovu glavu i predaj ih kao plijen u zemlju sužanjstva.
Ne pokrivaj njihove nepravde i ne dopusti da grijeh njihov bude izbrisan pred tobom jer su te izazvali na srdžbu pred graditeljima.
Tako smo mi gradili zid, te je sav zid bio povezan do svoje polovice. Jer je narod imao volju za rad.
Ali se dogodilo, da su se Sanbalat i Tobija, te Arapi, i Amonci i Ašdođani jako razgnjevili, kad su čuli da su izgrađene jeruzalemske zidine i da su se počele zatvarati pukotine.
I urotili su se svi oni zajedno da će doći te se boriti protiv Jeruzalema i ometati ga.
Ali mi smo uputili molitvu Bogu našemu te postavili stražu danju i noću protiv njih i zbog njih.
Zatim je Juda rekao: “Snaga nosačima tereta je klonula, a krša je mnogo tako da nećemo biti u stanju sagraditi zid!”
A naši protivnici su rekli: “Oni neće ni znati ni vidjeti dok ćemo ući među njih i pogubiti ih te prekinuti posao!”
I dogodilo se da kad su došli Židovi koji žive kraj njih, po deset puta su nam rekli: “Sa svih mjesta odakle se vraćate k nama oni će ići na vas!”
Stoga sam rasporedio u nizinskim mjestima iza zida i na uzvišenim mjestima; čak sam i rasporedio narod po obiteljima, s mačevima njihovim, kopljima njihovim i lukovima njihovim.
Tada sam vidio i ustao te sam rekao plemićima, i poglavarima i ostalom narodu: “Ne bojte se ih! Sjetite se Gospodina, koji je velik i strašan, i borite se za svoju braću, za sinove svoje i kćeri svoje, za žene svoje i kuće svoje!”
I dogodilo se, kad su naši neprijatelji čuli da nam je to poznato i da je Bog osujetio njihov naum, da smo se svi vratili k zidu, svaki k svome poslu.
I dogodilo se da je od toga vremena pa nadalje samo polovica mojih slugu obavljala posao, a druga polovica od njih držali su koplja i štitove, i lukove i oklope, i poglavari su bili iza svega doma Judina.
A oni koji su gradili na zidu i oni koji su nosili terete, s onima koji su tovarili, svaki je jednom svojom rukom radio svoj posao, a drugom rukom držao oružje.
Jer graditelji su tako gradili da je svaki nosio svoj mač pripasan uz bok. A onaj koji je svirao trubu bio je pokraj mene.
Rekao sam plemićima, poglavarima i ostalom narodu: “Posao je velik i opsežan, a mi smo se razdvojili na zidu, jedan daleko od drugoga.
Stoga na kojem mjesto čujete zvuk trube, uteknite tamo k nama! Bog naš borit će se za nas.”
Tako smo obavljali posao: polovica od njih držala je koplja od svanuća jutra do pojavka zvijezda.
Isto tako u to isto vrijeme rekao sam narodu: “Neka svaki sa svojim slugom prenoći u Jeruzalemu da nam može noću biti stražar, a danju radnik.”
Tako niti ja, ni moja braća, ni moje sluge, ni stražari koji su me pratili, nitko od nas nije skidao svoje odjeće, osim kad ju je svaki skidao zbog pranja.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
