Marko 6:1-32

Zatim je izašao odande i došao u svoj zavičaj; a njegovi su ga učenici slijedili. A kad je došao Šabat, počeo je poučavati u sinagogi. I mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni govoreći: “Odakle to ovome? I kakva li mu je mudrost dana, da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josijin i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?” I sablažnjavali su se o njega. A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući. I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih. I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je okolnim selima poučavajući. Tada je pozvao dvanaestoricu i počeo ih slati dvojicu po dvojicu te im dao vlast nad nečistim duhovima. I zapovjedio im je da ne uzimaju na put ništa, već samo štap: ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku, nego neka obuju sandale; i neka ne nose dvije košulje. Onda im je rekao: “U koju god kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete. A oni koji vas ne prime i ne slušaju, kad odlazite odande, otresite prašinu ispod svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih. Uistinu vam kažem, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u Dan suda nego li tome gradu.” Zatim su otišli i propovijedali da se ljudi trebaju pokajati. I mnoge su đavle izgonili, i mnoge bolesne mazali uljem i ozdravljali ih. I kralj Herod je čuo o njemu, jer mu se ime razglasilo, pa je rekao: “To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.” Jedni su rekli: “To je Ilija!”, a drugi su rekli: “To je prorok, ili kao jedan od proroka!” A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kome sam ja odrubio glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.” Jer je sâm Herod poslao uhititi Ivana te ga svezao u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome oženio. Jer je Ivan rekao Herodu: “Nije ti zakonom dopušteno imati ženu brata svojega!” Zato je Herodijada bila u zavadi s njim i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je čuvao; a kad je slušao njega, on je činio mnogo toga, i slušao ga je rado. I došao je pogodan dan kad je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim zapovjednicima i najuglednijima u Galileji. Tada je kći spomenute Herodijade ušla i plesala i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci: “Zamoli od mene što god zaželiš i dat ću ti!” I zakleo joj se: “Što god me zamoliš dat ću ti, sve i do pola moga kraljevstva.” A ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da zamolim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja!” I odmah je žurno ušla kralju i zamolila govoreći: “Želim da mi trenutno daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!” I kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su sjedili s njim, nije ju htio odbiti. I odmah je poslao krvnika, te zapovjedio da se donese njegova glava. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u tamnici te donio njegovu glavu na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci. A kad su to čuli njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo mrtvo tijelo te ga položili u grob. Tada su se apostoli skupili kod Isusa i obavijestili ga o svemu: i što su učinili i što su poučavali. A on im je rekao: “Pođite vi sami u osamu, na pusto mjesto, i otpočinite malo!” Jer su mnogi dolazili i odlazili pa više nisu imali vremena ni jesti. I otplovili su lađom na pusto mjesto, nasamo.