A kad je došao šesti sat, nastala je tama po svoj zemlji sve do devetog sata.
A u deveti sat Isus je povikao jakim glasom govoreći: “Eloi, Eloi, lama sabahtani?”, što je prevedeno: “Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?”
A kad su to čuli neki koji su stajali pokraj, rekli su: “Gle, zove Iliju!”
A jedan je otrčao i natopio spužvu octom i nataknuo je na trsku pa mu davao piti, govoreći: “Pustite da vidimo hoće li doći Ilija skinuti ga!”
A Isus je zavapio jakim glasom i predao duh.
Uto se hramski zastor razderao nadvoje, od vrha do dolje.
A kad je satnik koji je stajao nasuprot njemu vidio da je tako povikao i predao duh, rekao je: “Doista, ovaj je čovjek bio Sin Božji!”
Ondje su bile i žene promatrajući izdaleka. Među njima je bila Marija Magdalena i Marija, majka Jakova mlađeg i Josije, i Saloma,
koje su ga i slijedile i posluživale kad je bio u Galileji, te mnoge druge koje su s njim uzišle u Jeruzalem.
A kad se već spustila večer, budući da je bila Priprava, to jest dan prije Šabata,
došao je Josip iz Arimateje, ugledni vijećnik koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje, odvažio se i ušao k Pilatu te zatražio Isusovo tijelo.
A Pilat se začudio da je već mrtav pa je pozvao satnika i upitao ga je li odavno umro.
I kad je to saznao od onog satnika, dao je tijelo Josipu.
A on je kupio laneno platno te ga skinuo s križa, umotao ga u laneno platno i položio u grobnicu koja je bila isklesana u stijeni, pa dokotrljao kamen na vrata grobnice.
A Marija Magdalena i Marija, majka Josijina, promatrale su gdje je bio položen.