A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?”
A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga!
Zapovijedi znaš: ʻNe čini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!ʼ ”
A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to obdržao od svoje mladosti.”
Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!”
A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak.
A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!”
A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
A oni su se neizmjerno zapanjili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?”
A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!”
Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.”
A Isus je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja,
a da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život.
Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.”