Dok im je to govorio, gle, došao je neki glavar te mu iskazao štovanje govoreći: “Moja kći je upravo umrla, ali dođi i položi svoju ruku na nju, i oživjet će.”
Nato je Isus ustao i pošao za njim, i s njim njegovi učenici.
I gle, došla je iza njega neka žena koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi pa se dotakla ruba njegove odjeće,
jer je u sebi rekla: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću.”
Ali se Isus okrenuo i kad ju je spazio, rekao je: “Kćeri, ohrabri se, vjera te tvoja ozdravila!” I žena je od tog časa ozdravila.
A kad je Isus ušao u glavarevu kuću i ugledao svirače i ljude kako buče,
rekao im je: “Odstupite, djevojčica nije umrla, nego spava!” A oni su mu se podsmjehivali.
A kad su ljude istjerali, on je ušao te ju uhvatio za ruku, i djevojčica je ustala.
I glas se o tome proširio po cijelom onom području.
A kad je Isus odlazio odande, slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći: “Sine Davidov, smiluj nam se!”
A kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli i Isus ih je upitao: “Vjerujete li da to mogu učiniti?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine!”
Tada se dotaknuo njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri!”
I oči su im se otvorile; i Isus im je strogo naložio govoreći: “Pazite da nitko ne dozna!”
Ali su oni, pošto su otišli, proširili glas o njemu po svom onom kraju.
Dok su oni izlazili, gle, doveli su mu nijema čovjeka, opsjednuta đavlom.
A kad je đavao bio istjeran, nijemi je progovorio, a mnoštvo se čudilo govoreći: “Nikada se takvo što nije vidjelo u Izraelu!”
Ali su farizeji rekli: “On izgoni đavle pomoću kneza đavolskog!”
I obilazio je Isus sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu i ozdravljajući svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Ali kad je vidio mnoštvo, sažalio se nad njima jer su bili klonuli i raspršeni, kao ovce bez pastira.
Tada je svojim učenicima rekao: “Žetva je doista velika, a radnika je malo.
Zato molite Gospodara žetve da bi poslao radnike u svoju žetvu!”