I dok su izlazili, našli su nekog čovjeka iz Cirene, imenom Šimun; njega su prisilili da mu nosi križ.
A kad su došli na mjesto zvano Golgota, što znači ʻmjesto lubanjeʼ,
dali su mu piti ocat pomiješan sa žuči; a kad je to okusio, nije htio piti.
Zatim su ga razapeli i razdijelili njegovu odjeću pošto su bacili ždrijeb; da bi se ispunilo što je rečeno po proroku: “Razdijelili su odjeću moju među sobom, a za moje ruho bacili su ždrijeb.”
Onda su sjeli i ondje ga čuvali.
A iznad njegove glave stavili su mu napisanu optužnicu: OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA.
Tada su s njim bila razapeta dva razbojnika: jedan zdesna, a drugi slijeva.
A koji su prolazili, grdili su ga, mahali svojim glavama
i govorili: “Ti koji rušiš Hram i gradiš ga za tri dana, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!”
Jednako su mu se rugali i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, govoreći:
“Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Ako je kralj Izraelov, neka sada siđe s križa pa ćemo mu vjerovati!
Uzdao se u Boga; neka ga sada izbavi, ako ga hoće, jer je rekao: ʻJa sam Sin Božji!ʼ ”
A predbacivali su mu i razbojnici koji su bili razapeti s njim.
I od šestoga sata nastala je tama po svoj zemlji sve do devetoga sata.
A oko devetoga sata Isus je povikao jakim glasom govoreći: “Eli, Eli, lama sabahtani?”, to jest: “Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?”
Neki od onih što su stajali ondje, kad su to čuli, rekli su: “Ovaj doziva Iliju!”
A jedan je od njih odmah otrčao i uzeo spužvu, pa je natopio octom i nataknuo na trsku te mu dao piti.
Ostali su govorili: “Pusti da vidimo hoće li ga Ilija doći spasiti!”
A Isus je ponovo povikao jakim glasom i ispustio duh.
I gle, hramski se zastor razderao nadvoje, od vrha do dolje; i zemlja se potresla, a stijene su se raspucale;
i otvorili su se grobovi i uskrsla su mnoga tijela usnulih svetih,
te su, nakon njegova uskrsnuća, izašli iz grobova, ušli u Sveti grad i pojavili se pred mnogima.
A kad su satnik i oni što su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i što se dogodilo, jako su se uplašili govoreći: “Doista, ovaj je bio Sin Božji!”
A bile su ondje i promatrale izdaleka mnoge žene koje su iz Galileje slijedile Isusa i posluživale ga.
Među njima je bila Marija Magdalena i Marija, majka Jakova i Josije, i majka djece Zebedejeve.
A kad se spustila večer, došao je bogati čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik.
On je otišao k Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo. Tada je Pilat zapovjedio da mu se tijelo preda.
I Josip je uzeo tijelo, povio ga u čisto laneno platno
i položio ga u svoju novu grobnicu, koju je isklesao u stijeni, pa je dokotrljao veliki kamen na vrata grobnice i otišao.
A ondje je bila Marija Magdalena i druga Marija; sjedile su nasuprot grobnici.
A sutradan, to jest nakon dana Pripreme, skupili su se glavari svećenički i farizeji kod Pilata,
govoreći: “Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica još za života rekao: ʻNakon tri dana uskrsnut ću!ʼ
Zato zapovijedi da se grobnica osigura sve do trećega dana, da ne bi noću došli njegovi učenici, ukrali ga i rekli narodu: ʻUskrsnuo je od mrtvih!ʼ Tako će posljednja zabluda biti gora od prve.”
Pilat im je rekao: “Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!”
Zatim su otišli i osigurali grobnicu: zapečatili su kamen i postavili stražu.