Matej 26:1-19

I dogodilo se, kad je Isus dovršio sve te besjede, da je rekao svojim učenicima: “Znate da je za dva dana svetkovina Pashe, i Sin se čovječji predaje da bude razapet.” Tada su se sabrali glavari svećenički, i pismoznanci i starješine narodne u dvoru velikog svećenika koji se zvao Kaifa, i posavjetovali se kako bi Isusa lukavstvom uhvatili i ubili. Ali su rekli: ʻNe na svetkovinu da ne nastane pobuna u narodu.ʼ A kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, prišla mu je neka žena, imajući alabastrenu posudu sa skupocjenom pomasti, te ju je dok je sjedio pri jelu, izlila na njegovu glavu. A kad su to vidjeli njegovi učenici, razljutili su se govoreći: “Čemu ovo rasipanje? Jer se ova pomast mogla skupo prodati i dati siromasima.” Kad je Isus to doznao, rekao im je: “Zašto uznemirujete tu ženu? Jer je dobro djelo učinila na meni. Jer siromahe imate uvijek uz sebe, ali mene nemate uvijek. Jer time što je izlila ovu pomast na moje tijelo, učinila je to za moj ukop. Uistinu vam kažem, gdje god se bude propovijedalo ovo evanđelje, po svemu svijetu, govorit će se i ovo što je ova žena učinila, njoj na spomen.” Tada je jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iskariotski, otišao glavarima svećeničkim i rekao im: “Što ćete mi dati, pa ću vam ga predati?” A oni su ugovorili s njim trideset srebrnjaka. I otada je tražio priliku da bi ga izdao. A prvoga dana Svetkovine beskvasnih kruhova prišli su učenici k Isusu govoreći mu: “Gdje hoćeš da ti pripremimo kako bi jeo Pashu?” A on je rekao: “Idite u grad k tome i tome te mu recite: ʻUčitelj kaže: Moje je vrijeme blizu, u kući tvojoj ću svetkovati Pashu sa svojim učenicima.ʼ ” I učenici su učinili kako im je odredio Isus te su pripremili Pashu.