Matej 23:1-39

Tada je Isus progovorio mnoštvu i svojim učenicima rekavši: “Pismoznanci i farizeji sjede na Mojsijevoj stolici. Sve dakle što vam kažu da obdržavate, to obdržavajte i činite, ali ne činite po njihovim djelima, jer govore, a ne čine; jer vežu teške terete koji su preteški za nošenje te ih stavljaju na ramena ljudima, a sami ih ne žele ni jednim od svojih prstiju pomaknuti. A sva svoja djela čine da bi ih ljudi vidjeli. Proširuju zapise svoje, i povećavaju rubove svoje odjeće. I vole počasna mjesta na gozbama i prva sjedala u sinagogama, i pozdrave na trgovima i da ih ljudi nazivaju ʻRabbi! Rabbi!ʼ. Ali vi se ne nazivajte ʻRabbiʼ, jer jedan je vaš Učitelj, Krist, a vi ste svi braća. I nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer jedan je vaš Otac koji je u nebu. Niti se nazivajte učiteljima, jer jedan je vaš Učitelj, Krist. A najveći među vama neka vam bude sluga. I tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.” “Ali jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer ni vi sami ne ulazite, niti onima koji ulaze ne dopuštate ući. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi proždirete kuće udovica i, pretvarajući se, dugo molite; zbog toga ćete primiti veću osudu. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog prozelita, a kad je to postao, učinite ga djetetom pakla dvaput gorim od sebe. Jao vama, slijepi vodiči koji govorite: ʻTko se zakune Hramom, to nije ništa; ali tko se zakune hramskim zlatom, dužnik je!ʼ Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, zlato ili Hram koji posvećuje to zlato? I, ʻtko se zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali tko se zakune darom što je na njemu, kriv je!ʼ Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, dar ili žrtvenik koji posvećuje taj dar? Zato tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i onim koji sjedi na njemu. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi dajete desetinu od metvice i kopra i kumina, a izostavili ste ono najvažnije u Zakonu: pravedan sud, milosrđe i vjeru. To ste trebali činiti, a ono ne ostaviti neučinjenim. Slijepi vodiči, koji cijedite mušicu, a gutate devu! Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi čistite vanjštinu čaše i pladnja, a iznutra su pune otimačine i razuzdanosti. Farizeju slijepi! Očisti najprije ono što je unutar čaše i pladnja da im i izvana bude čisto. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi sličite obijeljenim grobovima koji izvana doista izgledaju prekrasno, ali su iznutra puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana izgledate ljudima pravedni, ali ste iznutra puni licemjerja i nepravde. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi gradite grobove prorocima i ukrašavate grobnice pravednicima, i govorite: ʻDa smo živjeli u dane svojih očeva, ne bismo bili sudionici u prolijevanju krvi proroka.ʼ Stoga sami svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke. Dopunite i vi mjeru svojih očeva! Zmije, naraštaju otrovnica! Kako ćete izbjeći osudu pakla? Zbog toga, evo, ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; i neke od njih ćete ubiti i razapeti, a neke od njih bičevati u svojim sinagogama i progoniti od grada do grada, tako da na vas dođe sva pravedna krv prolivena na zemlji: od krvi pravednoga Abela sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, koga ste ubili između Hrama i žrtvenika. Uistinu vam kažem, sve će to doći na ovaj naraštaj!” “O Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu, kao što kvočka okuplja svoje piliće pod krila svoja, a vi niste htjeli. Evo, kuća vam je vaša napuštena, pusta. Jer vam kažem: Odsada me nećete vidjeti dok ne kažete: ʻBlagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodnje!ʼ ”