Matej 18:1-35

U taj su čas učenici pristupili k Isusu pitajući: “Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?” A Isus je dozvao k sebi malo dijete i postavio ga usred njih te rekao: “Uistinu vam kažem, ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko se dakle ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I svaki koji primi jedno takvo malo dijete u moje ime, mene prima.” “A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu se mlinski kamen objesi oko vrata i da potone u dubinu morsku. Jao svijetu zbog sablazni! Jer sablazni neizbježno dolaze, ali jao onom čovjeku po kome sablazan dolazi! Stoga ako te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; bolje ti je ući u život hrom ili sakat nego s dvjema rukama ili s dvjema nogama biti bačen u vječni oganj. I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe; bolje ti je ući u život s jednim okom nego s dva oka biti bačen u pakao ognjeni. Pazite da ne prezrete jednog od ovih malenih, jer vam kažem da njihovi anđeli u nebu stalno gledaju lice Oca moga koji je u nebu. Jer je Sin čovječji došao spasiti ono što je izgubljeno.” “Što vi mislite? Ako neki čovjek ima sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet pa ići po gorama i tražiti onu koja je zalutala? I ako se dogodi da je nađe, uistinu vam kažem: raduje se više zbog te ovce, nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako nije ni volja Oca vašega koji je u nebu da propadne ijedan od ovih malenih.” “Štoviše, ako tvoj brat pogriješi protiv tebe, idi i ukaži mu na pogrešku, da ostane samo između tebe i njega; ako te posluša, zadobio si brata. Ali ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da se po svjedočenju dvojice ili trojice svjedoka utvrdi svaka riječ. Ako i njih ne posluša, reci crkvi. Ako i crkvu ne posluša, neka ti bude kao poganin i poreznik. Uistinu vam kažem, sve što svežete na zemlji, bit će svezano u nebu; i sve što odriješite na zemlji, bit će odriješeno u nebu. Nadalje vam kažem da, ako se dvojica od vas na zemlji slože u vezi bilo čega što zamole, bit će im učinjeno od moga Oca koji je u nebu. Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, ondje sam ja među njima.” Tada mu je prišao Petar i upitao: “Gospodine, kako često može brat moj sagriješiti protiv mene pa da mu ja oprostim? Do sedam puta?” Isus mu je odgovorio: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” “Stoga kraljevstvo nebesko sliči nekom kralju koji je htio srediti račun sa svojim slugama. I kad je počeo obračunavati, doveli su mu jednoga koji mu je dugovao deset tisuća talenata. Ali kako nije imao čime platiti, gospodar je njegov zapovjedio da se proda on i njegova žena i djeca, i sve što je imao, te se naplati. Stoga je sluga pao te mu iskazao štovanje govoreći: ʻGospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.ʼ Tada se gospodar toga sluge sažalio, pustio ga i oprostio mu dug. A taj je isti sluga izašao, našao jednog od svojih sudruga slugu koji mu je dugovao sto dinara, te ga pograbio i davio ga govoreći: ʻIsplati mi što si dužan!ʼ A njegov mu je sudrug sluga pao do nogu i zaklinjao ga govoreći: ʻImaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.ʼ Ali on nije htio, nego je otišao i bacio ga u tamnicu sve dok ne isplati dug. A kad su njegovi sudrugovi sluge vidjeli što se dogodilo, bili su jako ožalošćeni pa su otišli i javili svom gospodaru sve što se dogodilo. Tada mu je njegov gospodar, pošto ga je pozvao, rekao: ʻOpaki slugo! Oprostio sam ti sav onaj dug jer si me zamolio; nisi li se i ti trebao smilovati svome sudrugu slugi kao što sam se i ja tebi smilovao?ʼ I njegov se gospodar razgnjevio te ga predao mučiteljima sve dok ne isplati sve što mu je dugovao. Tako će i moj Otac nebeski učiniti vama ako ne oprostite od srca svojih svaki svome bratu njegove prijestupe.”