Luka 5:1-16

I dogodilo se da je, dok je narod navaljivao k njemu slušati riječ Božju, on stajao pokraj Genezaretskog jezera i opazio je dvije lađe gdje stoje uz jezero; a ribari su bili izašli iz njih, ispirati svoje mreže. I ušao je u jednu od tih lađa, koja je bila Šimunova i zamolio ga da ju malo otisne od kopna. Onda je sjeo i iz lađe poučavao narod. A kad je prestao govoriti, rekao je Šimunu: “Otisni se prema dubini te spustite svoje mreže za lov.” Nato mu je Šimun je odgovorio rekavši: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ, spustit ću mrežu.” A kad su to učinili, uhvatili su veliko mnoštvo riba te im se mreža razdirala. I mahnuli su svojim kolegama u drugoj lađi da im dođu pomoći. I došli su te napunili obje lađe tako da su počele tonuti. Kad je to vidio Šimun Petar, pao je do Isusovih koljena govoreći: “Odlazi od mene jer sam grešan čovjek, Gospodine!” Jer su se on i svi oni koji su bili s njim zapanjili zbog ulova riba koje su uhvatili, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su bili Šimunovi kolege. Tada je Isus rekao Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude! I kad su izvukli lađe na kopno, napustili su sve i počeli ga slijediti. I dogodilo se dok je on bio u nekom gradu, evo, čovjeka punog gube! I kad je ugledao Isusa, pao je na lice svoje te ga usrdno zamolio, govoreći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.” Tada je ispružio svoju ruku i dotaknuo ga govoreći: “Hoću, očisti se!” I guba je odmah nestala s njega. A on mu je naredio: “Nikome ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje, kao što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.” Ali se glas o njemu još više pronosio, te se veliko mnoštvo okupljalo da bi ga čuli i da bi ih on ozdravio od njihovih bolesti. A on se povlačio na pusta mjesta i molio.