Luka 24:1-35

A prvog dana u tjednu, vrlo rano u jutro, došle su one i još neki s njima na grobnicu, noseći miomirise koje su pripremile. I našle su kamen otkotrljan s grobnice, te su ušle, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa. I dogodilo se, dok su one bile jako zbunjene zbog toga, gle, dva čovjeka su stajala pokraj njih u blistavoj odjeći. I kako su bile uplašene i pognule lice k zemlji, oni su im rekli: “Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje, nego je uskrsnuo: sjetite se kako vam je rekao dok je još bio u Galileji, govoreći: ʻSin čovječji mora biti predan u ruke grešnih ljudi i biti razapet, a treći dan uskrsnuti!ʼ ” I one su se sjetile njegovih riječi. Onda su se vratile s grobnice i javile sve to Jedanaestorici i svima ostalima. To su bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva i ostale žene koje su bile s njima, koje su to rekle apostolima. A njihove riječi su se njima učinile kao izmišljotina te im nisu vjerovali. Tada je Petar ustao i otrčao do grobnice te se sagnuo dolje i vidio samo laneno platno gdje leži zasebno pa je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo. I gle, toga istog dana dvojica od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija. I razgovarali su među sobom o svemu tome što se dogodilo. I dogodilo se, dok su razgovarali i raspravljali, da im se približio sâm Isus te pošao s njima. Ali njihove oči bile su zapriječene da ga ne bi prepoznali. A on im je rekao: “Kakvi su to razgovori koje vodite jedan s drugim dok hodate i žalosni ste?” A jedan od njih, kojemu je ime bilo Kleofa, odgovorio je rekavši: “Jesi li ti jedini tuđinac u Jeruzalemu pa ne znaš što se ondje dogodilo ovih dana?” A on im je rekao: “Što to?” Onda su mu rekli: “Ono o Isusu Nazarećaninu koji je bio prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i cijelim narodom; i kako su ga glavari svećenički i naši poglavari predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi smo se pouzdavali da je on taj koji treba otkupiti Izraela. A uza sve to, danas je već treći dan otkako se to dogodilo. Štoviše, i neke su nas žene od naših zapanjile, koje su bile rano kod grobnice. A kad nisu našle njegovo tijelo, došle su govoreći da su imale i viđenje anđela koji su rekli da je on živ. I neki su od onih koji su bili s nama otišli do grobnice te su našli onako kako su i žene rekle, ali njega nisu vidjeli.” Tada im je on rekao: “O, ludi, i spora srca da vjerujete sve što su proroci govorili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i uđe u svoju slavu?” I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što je u svim Pismima o njemu samom. I približili su se selu kamo su išli, a on se pravio kao da je htio ići dalje. Ali su ga oni primoravali govoreći: “Ostani s nama jer blizu je večer i dan je na izmaku!” I ušao je da bi ostao s njima. I dogodilo se, dok je bio s njima pri jelu, da je uzeo kruh, blagoslovio ga i razlomio te im ga dao. Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga; a on je iščeznuo ispred njihovih očiju! Nato su oni rekli jedan drugomu: “Nije li naše srce gorjelo u nama, dok nam je na putu govorio i dok nam je otkrivao Pisma?” I istog časa su ustali i vratili se u Jeruzalem te našli okupljenu Jedanaestoricu i one koji su bili s njima, gdje govore: “Gospodin je doista uskrsnuo i pojavio se pred Šimunom.” Zatim su oni ispripovjedili što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha.

Besplatni planovi za čitanje i nadahnuti sadržaji povezani s temom Luka 24:1-35