I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom.
A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i jadikovale i tugovale za njim.
A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje.
Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ʻBlažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.ʼ
Tada će početi govoriti gorama: ʻPadnite na nas!ʼ, i brdima: ʻPokrijte nas!ʼ
Jer ako to rade sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”
A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju.
I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegovu odjeću i bacali ždrijeb.
A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!”
A rugali su mu se i vojnici; prilazili su mu te mu nudili ocat,
i govorili: “Ako si ti Kralj Židova, spasi sâm sebe!”
A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA.
A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”
A drugi ga je odgovorivši prekorio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, budući da si i ti pod istom osudom?
No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.”
Tada je rekao Isusu: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”
A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!”