Luka 2:21-38

I pošto se navršilo osam dana kad treba obrezati malo dijete, nazvali su ga imenom Isus, kako ga je nazvao anđeo prije nego li je on bio začet u utrobi. A kad su se navršili dani njezina očišćenja prema Mojsijevom zakonu, donijeli su ga u Jeruzalem da bi ga prikazali Gospodinu (kao što je zapisano u Gospodnjem zakonu: “Svako muško koje otvara maternicu nazvat će se svet za Gospoda!”) i prinijeli žrtvu, kako je rečeno u Gospodnjem zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.” I gle, bio je u Jeruzalemu neki čovjek kome je ime bilo Šimun; i taj je čovjek, pravedan i pobožan, iščekivao utjehu Izraelovu i Duh Sveti je bio na njemu. I bilo mu je objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Gospodnjeg Krista. I po Duhu je došao u Hram, i uto su roditelji unijeli dijete Isusa kako bi postupili s njim prema običaju Zakona. Tada ga je on uzeo u svoje naručje te blagoslovio Boga i rekao: “Gospodaru, sad u miru otpuštaš slugu svoga po riječi svojoj, jer su oči moje vidjele tvoje spasenje koje si pripremio pred licem svih naroda; svjetlo za prosvjetljenje Pogana i slavu tvojeg naroda Izraela.” A Josip i majka njegova čudili su se onome što se o njemu govorilo. Onda ih je Šimun blagoslovio te rekao Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovaj je postavljen za pad i uskrsnuće mnogih u Izraelu i za znak kojem će proturječiti, a i tebi će samoj mač probosti dušu, kako bi se razotkrile misli mnogih srdaca.” A bila je neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi. Nakon svoga djevičanstva sedam je godina živjela sa svojim mužem, a sama, kao udovica, oko osamdeset i četiri godine; ona se nije udaljavala od Hrama nego je noću i danju služila Bogu postovima i molitvama. I ona je, približavajući se u taj čas, hvalila Gospodina i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.