I dogodilo se da je u one dane izašla uredba od cezara Augusta da bi se sav svijet upisao u porezni popis.
A to je bio prvi upis u porezni popis proveden kad je Kvirinije upravljao Sirijom.
I svi su išli upisati se u porezni popis, svaki u svoj grad.
Tada je i Josip, jer je bio iz doma i roda Davidova, uzišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem,
da se upiše u porezni popis s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna.
I dogodilo se, dok su oni bili ondje, da su se joj navršili dani da rodi.
I rodila je svojega prvorođenog sina, te ga umotala u pelene i položila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
A u tom istom kraju bili su pastiri, boravili su u polju i čuvali noćnu stražu nad svojim stadom.
I gle, pristupio im je anđeo Gospodnji i slava ih je Gospodnja obasjala, te su se jako prestrašili.
A anđeo im je rekao: “Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem dobru vijest o velikoj radosti koja će stići k svakom narodu;
jer vam se danas u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin.
A ovo vam je znak: naći ćete novorođenče umotano u pelene gdje leži u jaslama.”
I odjednom se s anđelom pojavilo mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći:
“Slava Bogu na najvišoj visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja!”
I dogodilo se, čim su anđeli otišli od njih na nebo, da su pastiri rekli jedan drugomu: “Hajdemo sad do Betlehema i pogledajmo to što se dogodilo, događaj koji nam je Gospodin obznanio.”
I došli su žureći se te našli Mariju i Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
A kad su to vidjeli, razglasili su unaokolo tu besjedu što im je bila izrečena o tom djetetu.
I svi koji su to čuli, divili su se zbog onoga što su im govorili pastiri.
A Marija je čuvala sve te riječi i promišljala o njima u srcu svome.
Zatim su se pastiri vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.
I pošto se navršilo osam dana kad treba obrezati malo dijete, nazvali su ga imenom Isus, kako ga je nazvao anđeo prije nego li je on bio začet u utrobi.
A kad su se navršili dani njezina očišćenja prema Mojsijevom zakonu, donijeli su ga u Jeruzalem da bi ga prikazali Gospodinu
(kao što je zapisano u Gospodnjem zakonu: “Svako muško koje otvara maternicu nazvat će se svet za Gospoda!”)
i prinijeli žrtvu, kako je rečeno u Gospodnjem zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.”
I gle, bio je u Jeruzalemu neki čovjek kome je ime bilo Šimun; i taj je čovjek, pravedan i pobožan, iščekivao utjehu Izraelovu i Duh Sveti je bio na njemu.
I bilo mu je objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Gospodnjeg Krista.
I po Duhu je došao u Hram, i uto su roditelji unijeli dijete Isusa kako bi postupili s njim prema običaju Zakona.
Tada ga je on uzeo u svoje naručje te blagoslovio Boga i rekao:
“Gospodaru, sad u miru otpuštaš slugu svoga po riječi svojoj,
jer su oči moje vidjele tvoje spasenje
koje si pripremio pred licem svih naroda;
svjetlo za prosvjetljenje Pogana i slavu tvojeg naroda Izraela.”
A Josip i majka njegova čudili su se onome što se o njemu govorilo.
Onda ih je Šimun blagoslovio te rekao Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovaj je postavljen za pad i uskrsnuće mnogih u Izraelu i za znak kojem će proturječiti,
a i tebi će samoj mač probosti dušu, kako bi se razotkrile misli mnogih srdaca.”
A bila je neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi. Nakon svoga djevičanstva sedam je godina živjela sa svojim mužem,
a sama, kao udovica, oko osamdeset i četiri godine; ona se nije udaljavala od Hrama nego je noću i danju služila Bogu postovima i molitvama.
I ona je, približavajući se u taj čas, hvalila Gospodina i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.