Luka 1:5-17

U dane Heroda, kralja judejskoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta. I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim. A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama. I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd. A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja. I pojavio mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika. A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah. Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan. I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje. I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu. I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.”