Ivan 7:1-6, 8-44

Poslije toga Isus je hodio po Galileji; jer po Judeji nije htio hoditi zato što su ga Židovi nastojali ubiti. A bila je blizu židovska Svetkovina sjenica. Zato su mu njegova braća rekla: “Prijeđi odavde i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela koja činiš. Jer nitko ne čini nešto u tajnosti, a sâm traži biti poznat u javnosti. Ako već sve to činiš, pokaži se svijetu!” Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. Tada im je Isus rekao: “Moje vrijeme još nije došlo, a vaše je vrijeme uvijek pogodno.

Vi uziđite na ovu svetkovinu. Ja još ne uzlazim na ovu svetkovinu, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.” I kad im je to rekao, ostao je u Galileji. Ali kad su njegova braća uzišla na svetkovinu, onda je i on uzišao, ne javno, nego kao u tajnosti. Židovi su ga tada tražili na svetkovini i raspitivali se: “Gdje je onaj?” A u narodu je bilo mnogo mrmljanja o njemu, jer su jedni govorili: “Dobar je!” Drugi su govorili: “Ne, nego zavodi narod.” Ipak nitko nije o njemu javno govorio zbog straha od Židova. A sredinom svetkovine, Isus je uzišao u Hram i poučavao. A Židovi su se čudili govoreći: “Kako ovaj poznaje Pisma, a nikada nije učio?” Isus im je odgovorio i rekao: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me je poslao. Ako tko hoće izvršavati volju njegovu, znat će za taj nauk je li od Boga ili ja sâm od sebe govorim. Tko sâm od sebe govori, traži svoju slavu, a tko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti. Nije li vam Mojsije dao Zakon? A nitko od vas ne drži Zakon. Zašto me nastojite ubiti?” Narod mu je odgovorio i rekao: “Imaš đavla! Tko te nastoji ubiti?” Isus je odgovorio i rekao im: “Jedno sam djelo učinio i svi se čudite. Zbog toga vam je Mojsije dao obrezanje; (ne da je ono od Mojsija, nego od očeva), i vi na Šabat obrezujete čovjeka. Ako čovjek primi obrezanje na Šabat, a da se ne prekrši Mojsijev Zakon, jeste li vi ljuti na mene što sam na Šabat potpuno ozdravio čovjeka? Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!” Nato su neki od Jeruzalemaca govorili: “Nije li to onaj koga nastoje ubiti? A evo, on odvažno govori i ništa mu ne kažu! Da nisu i glavari doista spoznali da je on pravi Krist? Ali ovoga znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.” Tada je Isus, dok je poučavao u Hramu, povikao govoreći: “I poznajete me i znate odakle sam; i nisam došao sâm od sebe, nego je onaj koji me je poslao istinit, koga vi ne poznajete. A ja ga poznajem jer sam od njega i on me je poslao.” Onda su ga nastojali uhvatiti, ali nitko nije podigao ruke na njega, jer još nije došao njegov čas. A mnogi su iz naroda povjerovali u njega i govorili: “Kada dođe Krist, hoće li činiti više čudesa od ovih što ih je ovaj učinio?” Farizeji su dočuli kako narod to o njemu mrmlja, te su glavari svećenički i farizeji poslali stražare da ga uhvate. Tada im je Isus rekao: “Još sam malo vremena s vama, pa odlazim k onomu koji me je poslao. Tražit ćete me, i nećete me naći. I gdje sam ja, vi ne možete doći.” Nato su se Židovi među sobom pitali: “Kamo li će on poći da ga mi nećemo naći? Hoće li poći k raseljenima među Poganima i poučavati Pogane? Kakva je to besjeda koju je govorio: ʻTražit ćete me, i nećete me naći; i gdje sam ja, vi ne možete doćiʼ?” U posljednji dan, veliki dan svetkovine, Isus je stajao i vikao govoreći: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije! Tko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo; iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.” (A to je govorio o Duhu koga su trebali primiti oni koji vjeruju u njega; jer Duh Sveti još nije bio darovan, pošto Isus još nije bio proslavljen.) Zato su mnogi od ljudi, kad su čuli tu besjedu, govorili: “Ovaj je doista Prorok.” Drugi su govorili: “Taj je Krist.” A neki su pitali: “Zar Krist dolazi iz Galileje?” Nije li Pismo reklo da Krist dolazi iz sjemena Davidova, i iz mjesta Betlehema, gdje je bio David?” Tako je zbog njega nastao razdor među ljudima. A neki od njih htjeli su ga uhvatiti, ali nitko nije podigao ruke na njega.