Hebrejima 4:1-11

Bojmo se stoga da se ne bi, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, nekome od vas učinilo da je nedostatan. Jer i nama je propovijedano evanđelje, kao i njima, ali njima riječ koja je propovijedana nije koristila, nije se združila s vjerom onih koji su je poslušali. Jer mi koji smo povjerovali ulazimo u počinak, kao što je rekao: “Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ʻKad bi ušli u moj počinak: i pored toga što su djela od postanka svijeta dovršena.ʼ ” Jer je negdje o sedmom danu rekao ovako: “I Bog je počinuo u sedmi dan od svih svojih djela.” I na ovome mjestu ponovo: “Kad bi ušli u moj počinak.” Pošto dakle preostaje da neki moraju u njega ući, a oni kojima je najprije propovijedano zbog nevjere nisu ušli. Ponovo on određuje jedan dan, “danas”, govoreći u Davidu, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: “Danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.” Jer da je njih Jošua uveo u počinak, ne bi nakon toga govorio o drugome danu. Dakle, preostaje počinak za narod Božji. Jer tko je ušao u njegov počinak, i sâm je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih. Potrudimo se dakle ući u taj počinak da ne bi tko pao po primjeru na tu nevjeru.