Postanak 2:7-25

I GOSPOD Bog oblikovao je čovjeka od praha zemaljskog te mu udahnuo u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša. I GOSPOD Bog zasadio je vrt na istoku, u Edenu, te ondje postavio čovjeka koga je oblikovao. I učinio je GOSPOD Bog da iz zemlje izraste svako stablo koje je pogledu dopadljivo i dobro za jelo, i stablo života usred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. I rijeka je izvirala iz Edena i natapala vrt, i odande se razdvajala te su nastale četiri matice. Ime je prvoj Pišon; to je ona koja okružuje svu zemlju havilsku, gdje ima zlata; i zlato te zemlje je dobro; ondje ima bdelija i kamena oniksa. A ime druge rijeke je Gihon; to je ona koja okružuje svu zemlju etiopijsku. A ime treće rijeke je Hidekel; to je ona koja teče istočno od Asirije. I četvrta je rijeka Eufrat. I GOSPOD Bog je uzeo čovjeka te ga postavio u vrt edenski da ga obrađuje i čuva. I GOSPOD Bog zapovjedio je čovjeku govoreći: “Sa svakoga stabla u vrtu smiješ slobodno jesti, ali sa stabla spoznaje dobra i zla nemoj jesti! Jer u onaj dan u koji pojedeš s njega, zasigurno ćeš umrijeti!” Tada je GOSPOD Bog rekao: “Nije dobro da čovjek bude sâm; načinit ću od njega pomoć prikladnu za njega.” I oblikovao je GOSPOD Bog od zemlje svaku životinju poljsku i svaku pticu nebesku, te ih doveo Adamu da vidi kako će ih nazvati, pa kako Adam nazove svako živo stvorenje tako da mu bude ime. I Adam je nadjenuo imena svoj stoci i pticama nebeskim i svakoj životinji poljskoj; ali se Adamu nije našla prikladna pomoć za njega. I GOSPOD Bog je učinio da Adama obuzme dubok san te je zaspao; onda mu je uzeo jedno od njegovih rebara, a ono mjesto zatvorio mesom. I od rebra, što ga je GOSPOD Bog uzeo od čovjeka, načinio je ženu te ju doveo čovjeku. Nato je Adam rekao: “Ovo je sada kost od kostiju mojih, i meso od mesa mojega; ona će se zvati žena, jer od čovjeka je uzeta!” Stoga će čovjek ostaviti oca svog i majku svoju, te prionuti uza ženu svoju, i oni će biti jedno tijelo. A oboje su bili goli, čovjek i žena njegova, i nisu se stidjeli.