Postanak 18:1-15

Zatim se GOSPOD pojavio pred njim u ravnicama mamreskim, a on je sjedio na vratima šatora za dnevne vrućine. Uto je podigao oči svoje te pogledao i, gle, tri su čovjeka stajala pokraj njega. A kad ih je vidio, potrčao je s vrata šatora njima u susret pa se poklonio do zemlje, i rekao: “Gospodine moj, ako sam sada našao naklonost u očima tvojim, molim te, nemoj mimoići slugu svoga!” Dopustite, molim vas, neka se dobavi malo vode, pa operite noge svoje, i odmorite se pod stablom. A ja ću dobaviti komadić kruha pa utješiti srca vaša; poslije toga možete poći dalje, jer ste zato došli k svome slugi. A oni su rekli: “Učini tako kako si rekao!” I Abraham se požurio u šator k Sari pa rekao: “Brzo, pripremi tri mjerice finog brašna, zamijesi ga, i ispeci pogaču na ognjištu!” Uto je Abraham otrčao do krda i uhvatio tele, nježno i zdravo, pa ga je dao momku; a on se požurio da ga priredi. Zatim je uzeo maslac i mlijeko i tele što je pripravio, te postavio pred njih, a on je stajao pred njima pod stablom; i oni su jeli. Onda su ga upitali: “Gdje ti je žena Sara?” A on je odgovorio: “Evo, u šatoru.” Tada je on rekao: “Zasigurno ću ponovo doći k tebi dogodine u ovo doba, evo, žena tvoja Sara imat će sina!” A Sara je čula to na vratima šatora koji je bio iza njega. A Abraham i Sara su bili stari, u odmakloj dobi; Sari je prestalo što biva kod žena. Zato se Sara u sebi smijala govoreći: “Hoću li, pošto sam ostarjela, doživjeti užitak? A i gospodar je moj star!” A GOSPOD je upitao Abrahama: “Zbog čega se Sara smijala govoreći: ‘Zar ću zbilja roditi iako sam ostarjela?’ Zar je GOSPODU nešto preteško? Vratit ću se k tebi u pravo vrijeme, dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.” Tada je Sara zanijekala govoreći: “Nisam se smijala.” Jer se uplašila. A on je rekao: “Ne, ipak si se smijala!”