Galaćanima 2:1-10

Zatim sam nakon četrnaest godina ponovo uzašao u Jeruzalem s Barnabom, a poveo sam i Tita. A uzišao sam po otkrivenju i izložio im evanđelje koje propovijedam među Poganima, a nasamo onima koji su bili ugledni, da možda ne trčim ili da nisam trčao uzalud. Ali čak ni Tit, koji je bio sa mnom, premda Grk, nije bio primoran obrezati se, i to radi lažne braće, koji su se neočekivano ušuljali kako bi uhodili našu slobodu koju imamo u Kristu Isusu, tako da bi nas zarobili. Njima nismo popustili niti se pokorili ni za čas, da bi istina evanđelja ostala kod vas. Ali od onih koji se prave da su nešto, (ma tko oni bili, meni nije važno; jer Bog ne priznaje čovjekovu vanjštinu), jer koji se prave da su nešto, ništa mi nisu pridodali. Nego su naprotiv, kad su vidjeli da je meni bilo povjereno evanđelje za neobrezane, kao što je Petru bilo za obrezane, (jer onaj koji je djelovao u Petrovom apostolstvu među obrezanima, bio je moćan i u meni među Poganima), a kad su Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, zapazili milost što mi je bila darovana, dali su meni i Barnabi desnice zajedništva: da mi trebamo ići među Pogane, a oni među obrezane. Samo da se sjećamo siromaha; to je ono što sam se i potrudio činiti.