Djela apostolska 8:1-25

A Savao je odobravao njegovo ubojstvo. I u to vrijeme nastao je velik progon protiv crkve u Jeruzalemu, te su svi bili raspršeni po krajevima Judeje i Samarije, osim apostola. A pobožni su ljudi sahranili Stjepana i priredili za njim veliko žalovanje. No Savao je pustošio crkvu; ulazeći u svaku kuću odvlačio je iz njih muškarce i žene te ih predavao u tamnicu. Stoga su oni što su bili raspršeni prolazili posvuda propovijedajući Riječ. Tada je Filip sišao u grad Samariju te im propovijedao Krista. I narod se složno priklanjao onome što je Filip govorio slušajući i gledajući čudesa koja je činio. Jer su nečisti duhovi s velikom vikom izlazili iz mnogih koji su bili opsjednuti njima, a mnogi koji su bili uzeti i hromi ozdravili su. I nastala je velika radost u tom gradu. Ali bio je tu neki čovjek imenom Šimun, koji se već otprije bavio vračanjem i začaravao narod samarijski tvrdeći da je on netko velik. Uz njega su svi, od najmanjega do najvećeg pristajali govoreći: “Ovaj je čovjek velika snaga Božja.” A priklanjali su mu se jer ih je već dugo vremena začaravao svojim vračanjem. Ali kad su povjerovali Filipu koji je propovijedao o kraljevstvu Božjem i imenu Isusa Krista, krstili su se, i muškarci i žene. Tada je i sâm Šimun povjerovao te je, pošto je bio kršten, ostao uz Filipa i divio se gledajući velika čudesa i znakove što su se događali. A kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslali su k njima Petra i Ivana, koji su se, kad su sišli, pomolili za njih da bi primili Duha Svetoga. (Jer još ni na jednoga od njih nije sišao; bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.) Tada su položili na njih svoje ruke te su primili Duha Svetoga. A kad je Šimun vidio da se Duh Sveti daje polaganjem ruku apostola, ponudio im je novac govoreći: “Dajte i meni tu vlast da onaj na koga položim ruke primi Duha Svetoga.” A Petar mu je rekao: “Neka tvoj novac propadne zajedno s tobom, jer si mislio da dar Božji možeš kupiti novcem! Ti nemaš ni dijela ni udjela u ovom jer tvoje srce nije pravo pred Bogom. Pokaj se stoga od te svoje zloće i moli Boga ne bi li ti oprostio tu pomisao tvoga srca. Jer vidim da si u gorkoj žuči i u okovima nepravde.” Tada im je Šimun odgovorio rekavši: “Molite vi Gospodina za mene, da me ne snađe ništa od onoga što ste rekli! I oni, pošto su posvjedočili i propovijedali riječ Gospodinovu, vratili su se u Jeruzalem i propovijedali evanđelje u mnogim samarijskim selima.