A kad je došla četrnaesta noć otkako nas je tjeralo ovamo onamo po Jadranu, oko ponoći naslutili su mornari da im se primiče neka zemlja.
Bacili su olovnicu i našli dvadeset hvati dubine, a kad su odmakli malo dalje pa ponovo bacili olovnicu, našli su petnaest hvati.
Tada su, bojeći se da ne udarimo u grebene, bacili s krme četiri sidra iščekujući dolazak dana.
No mornari su namjeravali pobjeći s lađe pa su čamac spustili u more pod izgovorom da žele s pramca spustiti sidra.
Nato je Pavao rekao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti!”
Tada su vojnici presjekli užad čamca i pustili ga da padne.
A dok je dan počeo svitati, Pavao je molio sve da uzmu jelo govoreći: “Danas je četrnaesti dan koji provodite posteći i ništa niste okusili.
Zato vas molim da uzmite jelo, jer je to za vaše zdravlje. Jer nikome od vas ni vlas s glave neće pasti.”
I kad je to izgovorio, uzeo je kruh, te pred svima zahvalio Bogu, razlomio i počeo jesti.
Tada su se svi raspoložili te su i sami uzeli jelo.
A svih nas je bilo u lađi svega dvjesto sedamdeset i šest duša.
A kad su se nasitili, počeli su rasterećivati lađu bacajući pšenicu u more.
I kad je osvanuo dan, nisu prepoznali zemlju, ali su otkrili neki zaljev s ravnom obalom na koju su, bude li moguće, odlučili natjerati lađu.
I kad su podigli sidra, prepustili su se moru. Istodobno su popustili konope na kormilima i dignuli prednje jedro prema vjetru pa usmjerili prema obali.
No naletjeli su na mjesto gdje se susreću dva mora, te nasukali lađu. Čamac je čvrsto nasjeo i ostao nepomičan, dok je krmu razdiralo od siline valova.
Tada su vojnici naumili poubijati zatvorenike, tako da ne bi koji isplivao i pobjegao.
Ali je satnik, htijući spasiti Pavla, spriječio njihovu nakanu i zapovjedio da najprije poskaču u more oni koji znaju plivati te izađu na kopno,
a ostali će, neki na daskama, a neki na olupinama lađe. I tako se dogodilo da su svi čitavi prispjeli na kopno.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
