Djela apostolska 27:16-25

I prolazeći ispod nekog otočića koji se naziva Klauda, uz mnogo smo napora uspjeli dokopati se čamca. Njega su izvukli na lađu, a užad upotrijebili da potpašu lađu; a bojeći se da se ne nasuču na živi pijesak, spustili su jedro te su tako bili nošeni dalje. A kako nas je oluja strahovito bacala, sutradan su počeli rasterećivati lađu; a treći smo dan svojim rukama izbacivali brodsku opremu. I kako se više dana nije pojavljivalo ni sunce ni zvijezde, a nemala oluja je bjesnila, izgubili smo tada svaku nadu da ćemo se spasiti. No nakon što se dugo nije jelo Pavao se podigao usred njih te rekao: “Ljudi, trebalo me je poslušati i ne otiskivati se s Krete te izbjeći ovu pogibelj i štetu. A sada vas opominjem, raspoložite se, jer ničiji život između vas neće biti izgubljen osim lađe. Jer noćas je uz mene stao anđeo Boga čiji jesam i kome služim, govoreći: ʻNe boj se, Pavle! Pred Cezara moraš biti doveden i evo, Bog ti je podario sve koji s tobom plove.ʼ Stoga, ljudi, raspoložite se jer vjerujem Bogu da će biti onako kako mi je bilo rečeno.