Djela apostolska 17:22-34

Tada je Pavao stao usred Marsovog brda i rekao: “Ljudi, Atenjani! Vidim da ste u svemu previše praznovjerni. Jer kad sam prolazio i promatrao vaše svetinje, našao sam i žrtvenik sa ovim natpisom: ʻNEPOZNATOM BOGUʼ. Koga, dakle, vi neupućeni štujete, toga vam ja navješćujem. Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on, pošto je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima, niti mu se iskazuje štovanje ljudskim rukama, kao da bi nešto trebao, on pošto svima daje život i dah i sve ostalo. I od jedne je krvi stvorio svaki ljudski narod zato da prebiva po svem licu zemlje te je unaprijed predodredio određena vremena i granice njihova prebivanja, da bi tražili Gospodina, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas. Jer u njemu živimo, i mičemo se i jesmo; kako su to rekli i neki vaši pjesnici: ʻJer smo i rod njegov.ʼ Budući da smo rod Božji, ne trebamo smatrati da je Božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, izrezbareno umijećem i ljudskom vještinom. I na vremena neupućenosti Bog je zažmirio, ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju, jer je odredio dan u kojem će pravedno suditi cijelom svijetu preko čovjeka kojega je odredio za to, i svim je ljudima pružio sigurnost tako da ga je uskrsnuo od mrtvih.” A kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, jedni su se rugali, a drugi govorili: “O tomu ćemo te slušati drugi put.” Tako je Pavao otišao od njih. A neki su pristali uz njega i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit, i žena imenom Damara i drugi s njima.