2. Samuelova 11:1-27

I dogodilo se, nakon što je godina istekla, u vrijeme kad kraljevi izlaze u boj, da je David poslao Joaba i s njim sluge njegove i sav Izraela: i oni su uništili sinove Amonove i opkolili Rabu. No David je još ostao u Jeruzalemu. I dogodilo se jednoga predvečerja da je David ustao sa svoje postelje i prošetao se po krovu kraljevskoga dvora. I s krova je ugledao neku ženu gdje se kupa; a ta žena je bila prekrasna izgleda. Zatim je David poslao da se raspita za tu ženu. Nato je netko rekao: “Nije li to Batšeba, kći Eliamova, žena Urije Hetita?” Tada je David poslao glasnike da je dovedu. I kad je ušla k njemu, on je legao s njom; jer se ona bila očistila od svoje nečistoće. Zatim se ona vratila svojoj kući. I žena je začela te poslala da se to dojavi Davidu i rekla: “Ja sam trudna!” Tada je David poslao riječ Joabu govoreći: “Pošalji mi Uriju Hetita!” I Joab je poslao Uriju k Davidu. I kad je Urija došao k njemu, David ga je zapitao kako ide Joabu, kako ide narodu i kako napreduje rat. Zatim je David rekao Uriji: “Siđi u svoju kuću i operi svoje noge!” I Urija je izašao iz kraljeva dvora te su ga ispratili obrokom od kraljevskog jela. Ali je Urija ostao spavati pred vratima kraljeva dvora sa svim slugama svoga gospodara i nije otišao svojoj kući. A kad su to dojavili Davidu govoreći: “Urija nije otišao svojoj kući!”, David je rekao Uriji: “Nisi li ti došao s puta? Zašto onda ne odeš svojoj kući?” A Urija je rekao Davidu: “Kovčeg i Izrael i Juda borave pod šatorima, i moj gospodar Joab i sluge moga gospodara utaboreni su na otvorenu polju, zar da ja onda uđem u svoju kuću da jedem i pijem i legnem sa svojom ženom? Neka živiš ti i neka živi duša tvoja, nipošto neću ovako nešto učiniti!” Tada je David rekao Uriji: “Ostani još danas ovdje, a sutra ću te otpustiti.” Tako je Urija ostao u Jeruzalemu taj dan i sutradan. A kad ga je David pozvao, jeo je i pio pred njim te ga je on opio. A uvečer je izašao i legao na svoju postelju sa slugama svoga gospodara, ali svojoj kući nije otišao. I dogodilo se ujutro da je David napisao pismo Joabu i poslao ga po ruci Urijinoj. A u tom pismu napisao je govoreći: “Postavite Uriju u prvi red gdje je najžešći boj, pa se povucite od njega da bude pogođen i pogine!” I dogodilo se, kad je Joab izviđao grad, da je postavio Uriju na mjesto gdje je znao da se nalaze junaci. Tada su ljudi iz grada izašli i zaratili s Joabom te je palo nekoliko iz naroda od Davidovih slugu, a poginuo je i Urija Hetit. Tada je Joab poslao i dojavio Davidu sve što je bilo u boju. I naložio je glasniku govoreći: “Kad završiš prepričavati kralju sve što je bilo u boju, te ako se dogodi da kraljev gnjev usplamti pa ti on kaže: ‘Zašto ste se primakli tako blizu gradu da se borite? Niste li znali da će oni strijeljati sa zida? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubešetova? Nije li jedna žena bacila na njega komad mlinskog kamena sa zida, te je poginuo u Tebezu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?’, a ti onda reci: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’ ” Tako je glasnik otišao te došao i izvijestio Davida o svemu zbog čega ga je Joab poslao. I glasnik je rekao Davidu: “Ti ljudi su nas zasigurno nadjačali pa su izašli protiv nas u polje, a mi smo ih potisnuli sve do ulaza od gradskih vrata, no strijelci su sa zida strijeljali na sluge tvoje; i neki od slugu kraljevih su poginuli. Tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit.” Nato je David rekao glasniku: “Ovako reci Joabu: ‘Neka te to ne oneraspoloži, jer mač proždire sad jednoga pa drugoga. Pojačaj svoju borbu protiv grada i obori ga.’ I ti ga ohrabri!” A kad je žena Urijina čula da je poginuo njezin muž Urija, tugovala je za svojim mužem. A kad je prošlo vrijeme tugovanja, David je poslao po nju i uzeo je na svoj dvor, i ona mu je postala žena. I rodila mu je sina. No djelo koje je David učinio nije se svidjelo GOSPODU.