2. Korinćanima 7:2-11

Prihvatite nas; nikoga nismo povrijedili, nikoga nismo iskvarili, nikoga prevarili. Ne govorim to zato da vas osudim. Jer sam prije rekao da ste u našim srcima; da s vama umiremo i s vama živimo. Velika je moja odvažnost govora prema vama, velik je moj ponos zbog vas. Ispunjen sam utjehom; obilujem radošću uza svu našu nevolju. Jer i kad smo došli u Makedoniju, naše tijelo nije imalo spokoja, nego smo podnosili nevolje na svaki način: izvana borbe, iznutra strepnje. Ali Bog, koji tješi potištene, utješio nas je Titovim dolaskom. I ne samo dolaskom njegovim nego i utjehom kojom se utješio zbog vas. Izvijestio nas je o vašoj čežnji, vašem tugovanju, vašem žaru za mene, tako da sam se još i više razveselio. Jer iako sam vas ražalostio pismom, ne kajem se. Premda sam se raskajao; jer vidim da vas je poslanica ožalostila, makar za neko vrijeme. Sada se veselim, ne zato što ste se ožalostili, nego zato što ste se ožalostili na pokajanje; jer ožalostili ste se na pobožan način, da od nas ni u čemu ne budete oštećeni. Jer žalost koja je po Bogu uzrokuje pokajanje na spasenje za koje se ne kaje, a žalost ovog svijeta uzrokuje smrt. Jer gle, samim time što ste se na pobožan način ožalostili koliku je brižljivost to prouzročilo u vama, pa koliko vašeg opravdavanja, pa koliko ogorčenja, pa koliko straha, pa koliko čežnje, pa koliko revnosti, pa koliko osvete! U svemu ste sebe pokazali da ste u tom slučaju čisti.