u onima kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove, da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđelja Kristovog, koji je slika Božja.
Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom; a sebe vašim slugama radi Isusa.
Jer je Bog, koji je zapovjedio neka iz tame svjetlo zasvijetli, zasvijetlio u našim srcima te dao svjetlo spoznaje slave Božje u licu Isusa Krista.
Ali ovo blago imamo u zemljanim posudama da bi ta izvanredna snaga bila od Boga, a ne od nas.
U nevolji smo u svemu, ali nismo u škripcu; zbunjeni, ali ne očajni;
progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne uništeni.
Uvijek u tijelu pronosimo umiranje Gospodina Isusa da bi se i život Isusov očitovao u našem tijelu.
Jer mi koji živimo uvijek se na smrt predajemo radi Isusa, da bi se i život Isusov očitovao u našem smrtnom tijelu.
Tako dakle smrt djeluje u nama, a život u vama.
Budući da imamo isti duh vjere kao što je zapisano: “Povjerovao sam i zato sam progovorio,” i mi vjerujemo, i zato govorimo,
jer znamo da će onaj koji je uskrsnuo Gospodina Isusa, i nas po Isusu uskrsnuti, i postaviti nas zajedno s vama.
Jer je sve to za vas da milost, umnožena, zahvaljivanjem mnogih obiluje na slavu Božju.
Iz tog razloga ne posustajemo; naprotiv, premda se naš vanjski čovjek raspada, ipak se unutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan.
Jer naša neznatna nevolja, koja traje kratko, donosi nam još više obilovanja i vječni značaj slave,
dok ne gledamo na ono što je vidljivo, nego na ono što je nevidljivo. Jer ono što je vidljivo je privremeno, a ono što je nevidljivo je vječno.