2. Korinćanima 1:12-24

Jer ovo je naša slava, svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu, a još više prema vama, ponašali u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj; ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Božjoj. Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onog što čitate i spoznajete. A pouzdajem se da ćete i do kraja spoznati, kao što ste nas djelomično već spoznali: da smo vaša slava kao i vi naša u dan Gospodina Isusa. I u ovom sam uvjerenju namjeravao najprije doći k vama, da biste imali i drugu korist, a preko vas prijeći u Makedoniju, te ponovo iz Makedonije doći k vama pa da me vi otpratite prema Judeji. Kad sam dakle to namjeravao, jesam li postupio lakomisleno? Ili što namjeravam, namjeravam li po tijelu, tako da kod mene bude: “Da, da!” i “Ne, ne!”? Ali pošto je Bog vjeran, naša riječ vama nije bila: “Da!” i “Ne!” Jer Sin Božji, Isus Krist, kojega smo među vama propovijedali ja i Silvan i Timotej, nije bio “Da!” i “Ne!”, nego je u njemu bilo “Da!” Jer sva obećanja Božja u njemu su “Da!”, i u njemu su “Amen!”, Bogu na slavu po nama. A onaj koji nas utvrđuje zajedno s vama u Kristu, i pomazuje nas, jest Bog. A on nas je i zapečatio te dao zalog Duha u naša srca. Štoviše, ja prizivam Boga za svjedoka moje duše, jer da vas poštedim nisam više dolazio u Korint. Jer ne gospodarimo nad vašom vjerom, nego smo suradnici vaše radosti; jer po vjeri stojite.