2. Ljetopisa 32:24-33

U one dane Ezekija se razbolio na smrt te se pomolio GOSPODU; i on mu je progovorio te mu dao znak. Ali Ezekija nije uzvratio prema dobrobiti koja mu je učinjena, jer mu se srce uzoholilo. Stoga se gnjev podigao na njega i na Judu i na Jeruzalem. Ali se Ezekija ponizio zbog oholosti srca svojega, i on i stanovnici Jeruzalema, tako da gnjev GOSPODNJI nije došao na njih u dane Ezekijine. A Ezekija je imao izvanredno veliko bogatstvo i čast te si je napravio riznice za srebro i za zlato i za drago kamenje, te za mirodije i za štitove i za svakojaki lijepi nakit; također i spremišta za urod žita i vina i ulja te staje za svakojake životinje i torove za stada. Nadalje si je pribavio gradove i posjedovao je stada i krda u izobilju, jer mu je Bog dao vrlo veliki imetak. Taj je isti Ezekija također i zaustavio gornji vodotok Gihona i preusmjerio ga nadolje na zapadnu stranu Davidova grada. I Ezekija je napredovao u svim svojim poslovima. Ali u poslu s poslanicima knezova babilonskih koje su poslali k njemu da se raspitaju o čudu što se dogodilo u zemlji, Bog ga je ostavio da ga iskuša, da bi saznao sve ono što je u njegovom srcu. A ostala djela Ezekijina i dobrota njegova, evo, zapisana su u viđenju proroka Izaije, sina Amozova, i u Knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih. I Ezekija je usnuo s očevima svojim te su ga pokopali na čelu grobnica sinova Davidovih; i sav Juda i stanovnici Jeruzalema iskazali su mu čast kod njegove smrti. Zatim se Manaše, sin njegov zakraljio umjesto njega.