1. Korinćanima 14:1-25

Težite za ljubavlju i čeznite za duhovnim darovima, a još više da bi prorokovali. Jer tko govori nepoznatim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu; jer ga nitko ne razumije, premda on u duhu govori tajne. Ali onaj koji prorokuje, ljudima govori na izgradnju, i ohrabrenje i utjehu. Onaj koji govori nepoznatim jezikom, sâm sebe izgrađuje, ali onaj koji prorokuje, izgrađuje crkvu. Htio bi da svi vi govorite jezike, ali još više da bi prorokovali. Jer je veći onaj koji prorokuje nego onaj koji govori jezike, osim ako to protumači, da bi se izgrađivala crkva. A sada, braćo, dođem li k vama govoreći jezike, što ću vam ja koristiti ako vam ne govorim ili po otkrivenju, ili po spoznanju, ili po proročanstvu ili po nauku? Čak i nežive stvari daju zvuk, bilo svirala ili harfa, ako li ne daju različite zvukove, kako će se raspoznati što svira svirala ili harfa? Jer ako truba daje nepouzdan zvuk, tko će se spremiti za bitku? Tako i vi: ako jezikom ne izgovorite riječi koje se lako razumiju kako će se znati što je rečeno? Jer ćete govoriti u zrak. Postoji na svijetu toliko vrsta glasova, a ni jedan od njih nije bez značenja. Stoga, ako ne raspoznajem značenje glasa, bit ću barbarin onomu koji govori, a onaj koji govori bit će barbarin meni. Tako i vi, budući da ste revni za duhovnim darovima, tražite kako biste se njima odlikovali za izgradnju crkve! Zato tko govori nepoznatim jezikom neka se moli da bi mogao protumačiti. Jer ako se molim nepoznatim jezikom, moj se duh moli, ali moj je razum besplodan. Što ću onda? Molit ću duhom, a molit ću i razumom; pjevat ću hvale duhom, a pjevat ću i razumom. Inače kad blagosiljaš duhom, kako će onaj koji zauzima mjesto za neupućenog reći “Amen” na tvoju zahvalu, pošto ne razumije što govoriš? Jer ti, uistinu, dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. Zahvaljujem Bogu svojemu, govorim jezike više od svih vas; ali u crkvi radije kažem pet riječi svojim razumom, da bi se mojim glasom i drugi poučili, nego deset tisuća riječi nepoznatim jezikom. Braćo, ne budite više djeca razumom, nego u zlobi budite djeca, ali razumom budite muškarci! U Zakonu je zapisano: “Kroz ljude drugih jezika i drugih usana govorit ću ovom narodu, a ipak me ni tako neće poslušati, govori Gospodin.” Zato nisu jezici znak za one koji vjeruju, nego za one koji ne vjeruju, a prorokovanje nije za one koji ne vjeruju, nego za one koji vjeruju. Ako se dakle skupi sva crkva na jednom mjesto te svi govore jezike, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da ste poludjeli? No ako svi prorokuju, a uđe jedan koji ne vjeruje ili jedan neupućeni, presvjedočen je od svih, prosuđivan je od svih; te se tako očituju tajne njegova srca. I tako će pasti na lice svoje i štovati Boga te obznaniti da je Bog zaista u vama.