1. Korinćanima 12:14-31

Jer ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. Ako bi noga rekla: “Zato što nisam ruka, nisam od tijela,” zar stoga nije od tijela? Ako bi i uho reklo: “Zato što nisam oko, nisam od tijela,” zar stoga nije od tijela? Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bio sluh, gdje bi bio njuh? Ali sada je Bog udove, svakog pojedinog od njih, postavio na tijelu kako je htio. A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? No sada postoje mnogi udovi, ali je jedno tijelo. I oko ne može reći ruci: “Ne trebam te”, ili opet glava nogama: “Ne trebam vas.” Naprotiv, puno su više potrebni oni udovi tijela koji se čine slabijima. A oni udovi tijela za koje mislimo da su manje časni, njima poklanjamo veću čast. I naši nepristojni dijelovi imaju više pristojnosti, a naši pristojni dijelovi nemaju tu potrebu. Ali je Bog sastavio tijelo i dao veću čast onome dijelu kojemu to nedostaje, da ne bude razdora u tijelu, nego da se svi udovi jednako brinu jedan za drugoga. I kad trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ili kad je jedan ud poštovan, svi se udovi raduju s njim. A vi ste tijelo Kristovo, a zasebno udovi. I neke je Bog postavio u crkvi: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje; zatim čudesa, onda darove ozdravljanja, pomoći, upravljanja, različite jezike. Jesu li svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi učitelji? Jesu li svi čudotvorci? Imaju li svi darove ozdravljanja? Govore li svi jezike? Tumače li ih svi? Ali vi čeznite za najboljim darovima! A ja ću vam pokazati još izvrsniji put.