Postanak 24
24
Isak i Rebeka
1I Abraham bijaše star i bogat danima, Bog ga je blagoslovio u svemu. 2Abraham reče najstarijem sluzi njegova doma, što bijaše upravitelj njegove imovine: „Ruku svoju stavi ispod moga bedra, 3da se zakuneš Gospodom, Bogom neba i zemlje da mome sinu nećeš uzeti ženu od kćeri Kanaanaca, među kojim živim, 4nego da ćeš otići u moju domovinu, rodbini mojoj, i da ćeš odatle mom sinu Isaku izabrati ženu!” 5Tad mu sluga odgovori: „Možda žena neće poći za mnom u ovu zemlju – da li da ti onda sina vratim u zemlju iz koje iselismo?” 6A Abraham mu odvrati: „Dobro pripazi da moga sina ne odvedeš ponovo tamo! 7Gospod, Bog nebesa, koji me izveo iz doma moga oca i iz zemlje moga rođenja, koji je govorio sa mnom i koji mi se zakleo i kazao: ‘Tvojim potomcima ću ovu zemlju dati!’ On će poslati svoga anđela ispred tebe kako bi sinu mome ženu doveo odatle. 8Ali ako žena ne želi poći s tobom, onda te oslobađam zakletve kojom si mi se zakleo; samo sina moga ne vraćaj ponovo tamo!” 9Tad sluga stavi ruku na bedro Abrahama, njegovog gospodara, i zakle mu se oko ovih stvari.
10I sluga uzme deset kamila i svakojakih dobara svoga gospodara i pođe u Mezopotamiju, k Nahorovom gradu. 11Tad ostavi kamile ispred grada kraj jednog bunara, u vrijeme kada su djevice obično išle po vodu. 12I on reče: „O Gospode, Bože moga gospodara Abrahama, podari mi uspjeh danas i milost iskaži mome gospodaru Abrahamu! 13Gle, ja stojim ovdje kod bunara, i kćerke ljudi ovoga grada će izlaziti po vodu. 14Kada dođe djevojka pa joj kažem: ‘De, spusti svoj krčag da se napijem!’ a ona odgovori: ‘Pij! A i tvoje kamile želim napojiti!’ – neka je to onda ona koju si odredio svome sluzi Isaku. Po tome ću znati da si mome gospodaru iskazao milost!”.
15I prije no što izreče ovo pojavi se Rebeka, kćerka Betuelova, Milkinog sina, žene Nahorove, što bijaše brat Abrahamov. Nosila je krčag na ramenu. 16Ona bijaše izuzetno lijepa djevojka, djevica, koju još nije dotaklo muško; i ona siđe do bunara, napuni krčag pa krenu uzbrdo. 17Tad joj sluga pođe u susret i reče: „Daj da se napijem vode iz tvoga krčaga!” 18I ona reče: „Pij, gospodine! I spusti krčag na ruke i dade mu da pije.” 19A kada mu je dopustila da se napije, reče: „I tvojim ću kamilama vodu zahvatati, sve dok se dobro ne napoje!” 20Hitala je i sipala vodu u korito, trčala k bunaru te je nanijela vode za sve kamile. 21I čovjek joj se čudio, ali je šutio da bi saznao da li je Gospod učinio njegovo putovanje uspješnim.
22Onda, kada su kamile napile, čovjek uzme zlatni prsten, težak pola šekela, i dvije narukvice za njene ruke, teške po deset šekela zlata, 23te reče: „Reci mi, čija si kćer? Da li ima mjesta u domu tvoga oca da prenoćimo?” 24A ona mu odvrati: „Ja sam kćerka Betuelova, sina Milkinog, kojeg je rodila Nahoru.” 25Te dodade: „Puno je sijena i hrane kod nas te dovoljno mjesta da se prenoći!” 26Tad se čovjek saže i pred Gospodom pomoli, 27govoreći: „Neka je hvaljen Gospod, Bog moga gospodara Abrahama, koji nije uskratio milosti i vjernost svoju mome gospodaru, jer Gospod me vodio putem do doma braće moga gospodara!” 28I kćerka otrča i sve ovo ispriča u kući svoje majke.
29Rebeka je imala brata koji se zvao Laban. I Laban brzo otrča čovjeku kraj bunara. 30Jer, kad je vidio prsten i narukvice na rukama svoje sestre te još čuo riječi svoje sestre Rebeke, koja reče: „Tako mi je čovjek kazao!”, pođe čovjeku i gle, stajao je kod kamila kraj bunara. 31I on reče: „Uđi, ti što si blagoslovljen od Gospoda, zašto stojiš vani? Kuću sam raščistio i za kamile napravio mjesta!” 32Tako čovjeka povede u svoj dom, rastovari kamile i dade im sijena i hrane, te vode kako bi noge svoje oprao i noge onih što bijahu s njim, 33i pred njih stavi hrane da jedu. Ali sluga reče: „Ne želim jesti dok ne iznesem svoju stvar.” A ovaj odvrati: „Govori onda!”
34A on reče: „Ja sam sluga Abrahamov. 35Gospod je moga gospodara obilato blagoslovio tako da je postao velik, jer mu je podario ovce i goveda, srebro i zlato, sluge i služavke, kamile i magarce. 36Uz to je Sara, žena moga gospodara, u svojoj starosti gospodaru rodila jednog sina; njemu je sve podario što je imao. 37I gospodar moj me zakleo, reče mi: ‘Sinu mome nemoj uzeti ženu Kanaanaca, u čijoj zemlji ja živim 38nego idi u dom oca moga i mome rodu: odatle mome sinu dovedi ženu!’ 39Međutim, ja odgovorih gospodaru: ‘Šta ako žena ne želi poći sa mnom?’ 40Tad mi on reče: ‘Gospod, pred kojim hodim, poslat će svoje anđele s tobom i tvoj će put učiniti uspješnim, kako bi mome sinu izabrao ženu iz roda moga i iz doma oca moga. 41Zakletve ćeš biti oslobođen samo u slučaju da dođeš u moju rodbinu a oni ti je ne dadnu; tad si oslobođen zakletve kojom si mi se kleo.’
42Tako danas dođoh na bunar i rekoh: ‘O Gospode, Bože moga gospodara Abrahama, učini uspješnim putovanje, na kojem se nalazim!’ 43Gle, stojim ovdje kraj bunara kada jedna djevica izađe, a ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem vode iz tvoga krčaga!’ 44Ona mi odgovori: ‘Pij, i tvojim kamilama ću vode nanijeti!’ Neka je to žena koju je Gospod odredio za sina moga gospodara!
45Prije no što sam riječi ove izgovorio u srcu svome, dođe Rebeka sa krčagom na ramenu i poče vaditi vodu iz bunara. Tad joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!’ 46A ona odmah spusti krčag sa ramena i reče: ‘Pij, i tvoje ću kamile napojiti!’ I tako sam se napio, a napojila je i moje kamile. 47I ja je upitah: ‘Čija si kćerka?’ Ona odgovori: ‘Ja sam kćerka Betuelova, sina Nahorova, kojeg mu rodi Milka.’ Tad prsten položih na njen nos i narukvice na ruke. 48Zatim sam kleknuo i pomolio se pred Gospodom, i slavio sam Gospoda, Boga moga gospodara Abrahama, koji me vodio putem pravim da sinu njegovom uzmem kćer brata moga gospodara. 49Ako li sada mome gospodaru želite iskazati ljubav i vjernost, to recite; a ako ne želite, isto kažite, da mogu krenuti desno ili lijevo!”
50Tad Laban i Betuel odgovoriše: „Ova stvar je došla od Gospoda, zato ne možemo ništa protiv tebe reći, niti loše niti dobro! 51Gle, Rebeka je pred tobom! Uzmi je i idi, kako bi mogla postati žena sina tvoga gospodara, onako kako je Gospod rekao!”
52Kada je sluga Abrahamov počuo njihove riječi, ničice je pao na zemlju pred Gospodom. 53I sluga izvadi srebrene i zlatne darove i haljine te ih dade Rebeki; i bratu i majci njenoj on pokloni vrijedne darove. 54Poslije su jeli i pili, on i ljudi koji bijahu s njim, i ostaše tamo noćiti. A ujutro, pošto ustadoše on reče: „Pustite da pođem svome gospodaru!” 55Ali brat i majka njena rekoše: „Daj, ostavi djevojku još nekoliko dana kod nas, barem deset, pa onda pođi!” 56Tad im on odgovori: „Ne zadržavajte me, jer je Gospod učinio put moj uspješnim; pustite da odem svome gospodaru!” 57Tad mu oni odvrate: „Pozovimo djevojku i pitajmo šta ona misli!” 58I pozvaše Rebeku te je upitaše: „Želiš li poći s ovim čovjekom?” A ona odvrati: „Da, želim poći s njim!”
59I tako puste Rebeku, sestru svoju, da pođe sa svojom dojiljom, Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 60Blagosloviše Rebeku te joj kazaše:
„Sestro naša,
postani hiljadama hiljada,
neka tvoji potomci zauzmu kapije neprijatelja!”
61Tako Rebeka i sluškinje njene zajašu kamile te pođu za čovjekom. I sluga uze Rebeku i odvede je. 62I Isak pođe od „Bunara živućeg koji me vidi” – jer je živio u Negebu. 63Predvečer izađe na polje da se pomoli i on podiže pogled – i gle: kamile dolaze. 64I Rebeka podiže oči i ugleda Isaka. Tad siđe s kamile 65i reče: „Ko je onaj čovjek na polju koji nam ide u susret?” A sluga odgovori: „To je moj gospodar!” Tad ona uze veo te se pokri. 66I sluga ispriča Isaku sve što je učinio. 67Tad je Isak odvede u šator svoje majke Sare i uze sebi za ženu, te je zavoli. Tako se Isak utješi nakon smrti svoje majke.
Currently Selected:
Postanak 24: Bba
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
