Psalmi 78
78
BoĹľja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i ÄŤudima koja radi.
5On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela —
i da ÄŤuvaju njegove zapovijedi,
8da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10Odbijali su BoĹľji savez
i nisu Ĺľivjeli po zakonu.
11Zaboravili su njegova djela
i ÄŤuda koja im je pokazao.
12ÄŚudesna djela on je uÄŤinio
pred oÄŤima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13More je razdvojio i preko ih preveo,
uÄŤinio je da vode stoje kao zidine.
14Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16Iz hridine je izveo potoke
i uÄŤinio da vode poteku kao rijeke.
17A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu#78,19 dati hranu Doslovno: »prostrti stol«. u pustinji?
20Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A moĹľe li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21Kad ih je BOG ÄŤuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko Ĺľito.
25Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26S nebesa je istoÄŤni vjetar pustio
i svojom snagom juĹľni vjetar podigao.
27Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28UÄŤinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za ÄŤim su Ĺľudjeli.
30A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31BoĹľji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim ÄŤudima.
33Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okonÄŤao im godine iznenadnim uĹľasom.
34Kad bi ih Bog ubijao, traĹľili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali —
35sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36A oni su ga varali
i laĹľi mu govorili.
37Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40Koliko su se bunili protiv njega
i Ĺľalostili ga u pustinji!
41Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42Nisu se sjećali njegove moći —
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43ni znakova koje je uÄŤinio u Egiptu,
njegovih ÄŤuda u kraju oko Soana.
44U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45Rojeve muha poslao je da ih grizu
i Ĺľabe da im zagorÄŤaju Ĺľivot.
46Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47Lozu im je zatukao tuÄŤom,
njihove divlje smokve mrazom.
48Njihova goveda izloĹľio je tuÄŤi,
a stoku munjama.
49Poslao je na njih svoj Ĺľestoki gnjev,
srdĹľbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55Pred njima je istjerao narode.
UĹľetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se drĹľali njegovih propisa.
57Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga ÄŤinili ljubomornim.
59Kada ih je Bog ÄŤuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61Dao je da neprijatelj zarobi KovÄŤeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62Svoj narod je predao maÄŤu,
razjaren na svoj posjed.
63Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu ÄŤule svadbenu pjesmu.
64Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vjeÄŤnoj sramoti.
67Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72I napasao ih je ÄŤistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Currently Selected:
Psalmi 78: SHP
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
@ 2019 Bible League International
