Tako su dovršeni nebo i zemlja i sve na njima. Do sedmog je dana Bog završio svoj rad pa je tog dana mirovao. Zato je Bog blagoslovio sedmi dan i odredio ga posebnim i svetim jer je sedmog dana počinuo od svih svojih djela stvaranja. To je postanak neba i zemlje. Tako su stvoreni. Kad je BOG stvorio zemlju i nebo, po zemlji još nisu niknule ni divlje, a ni poljske biljke. BOG još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da je obrađuje. No voda bi izvirala iz tla i natapala svu površinu. BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla. U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće. Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao. BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla. Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke. Prva se zove Pišon i teče po čitavoj zemlji Havili. U toj zemlji ima zlata i to zlato je čisto. A ima i mirisnih smola i kamena oniksa. Druga rijeka zove se Gihon i teče po čitavoj zemlji Kuš. Treća rijeka zove se Tigris i teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat. BOG je uzeo čovjeka i stavio ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i održava. BOG je zapovjedio čovjeku: »Slobodno jedi sa svakog stabla u vrtu, ali nemoj jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla! Ako ih pojedeš, sigurno ćeš umrijeti.« Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.« Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće — tako mu je bilo ime. Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja. No čovjeku se nije našla prikladna družica. Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom. Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka. Čovjek je rekao: »Evo, napokon, kosti od mojih kostiju i tijelo od mog tijela. Neka se zove žena, jer iz muškarca je uzeta.« Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno. A oboje su bili goli, i čovjek i njegova žena, i nije ih bilo sram.
Read Postanak 2
Share
Compare All Versions: Postanak 2:1-25
Save verses, read offline, watch teaching clips, and more!
YouVersion uses cookies to personalize your experience. By using our website, you accept our use of cookies as described in our Privacy Policy
Home
Bible
Plans
Videos