Psalmi 71

1U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom. 2Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi. 3Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja. 4Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove. 5Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. 6Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda. 7Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako. 8Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. 9Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. 10Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, 11Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti. 12Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ. 13Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla! 14A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi. 15Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja. 16Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu. 17Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja. 18Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju. 19Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti? 20Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. 21Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. 22I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev! 23Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. 24I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.

Currently Selected:

Psalmi 71: SRP1865

Highlight

Copy