Poslovice 29

1Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka. 2Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. 3Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. 4Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. 5Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. 6U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se. 7Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. 8Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. 9Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. 10Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu. 11Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. 12Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne. 13Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi. 14Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka. 15Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. 16Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu. 17Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj. 18Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! 19Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. 20Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega. 21Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin. 22Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi. 23Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. 24Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje. 25Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu. 26Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome. 27Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.

Currently Selected:

Poslovice 29: SRP1865

Highlight

Copy